Velike novine. Što je to? „Velike novine“ u prenesenom smislu su često velike i u svome papirnatom oblikovanju. Tako se „ozbiljne“ novine mogu prepoznati iz daleka. Radi se o tzv. Broadsheet (breites Blatt) novinskom formatu u kojem se ambiciozne dnevne tiskovine predstavljaju svojim čitateljima. Od prilike to je format A1 (594 x 841 mm), no on u stvarnosti ponešto varira od zemlje do zemlje. U svakom slučaju on je velik. Zapravo je nezgodan za čitanje. Takve novine morate obično presaviti na pola ili čak na četvrtinu. Kao da intelektualnoj zahtjevnosti tekstova mora odgovarati zahtjevnost u fizičkom rukovanju novinama. Ovakav format proširio se početkom 18. st. kada se porez na novine određivao po broju tiskanih stranica. Barokni izdavači su se dosjetili jadu i počeli tiskati novine jako velikih premda razmjerno malobrojnih listova.

Novina broadsheet formata u Hrvatskoj nema. Zapravo više ih nema. Nekada su postojale. Zvale su se Vjesnik, točnije (ako se dobro sjećam) Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske.

U mojoj kući, tijekom 70-tih i 80-tih godina 20. st. kupovao se Večernji list. Kupovao se svaki dan, osim jedan dan. Taj dan je bio nedjelja. Razlog je bio prozaičan. Večernjak nije izlazio nedjeljom. Nedjeljom je izlazio samo Vjesnik. Tako smo nedjeljom čitali Vjesnik.

Za čitanje Vjesnika bio vam je potreban cio kuhinjski stol. Kao dijete ja bih ga samo raširio po podu i tako čitao. Kada bih čitao članak na vrhu stranice obično sam rukama i koljenima gužvao donji dio novina. Nezgodno ali… Vjesnik su, čak i za mene kao dijete, bile pametnije novine. Tu je i Reisingerov „Pero“ (zajedno s Klarom i Štefekom), dnevna karikatura Vjesnika, bio bolje nacrtan od Večernjakovog „Grge“ Ice Voljevice. Vjesnik je uz to bio i dovoljno „pametan“ da i on, poput Večernjeg lista, ima svoju golu tetu što me je u kasnijoj dobi posebno veselilo.

Vjesnik je odavno odustao od svog broadsheeta. Odlučio se za jednostavniji i praktičniji Berliner format. Berliner je srednji format između broadsheeta i tabloida i u njemu se pretežno tiskaju naše dnevne novine. Prikladno, jer se sve one danas kreću u prostoru između ozbiljnih novina i tabloida, u nemogućoj misiji da zadovolje sve.

S odustajanjem od velikog formata počeo je i pad Vjesnika. Na kraju se pretvorio u bizarne propagandističke novine u kojima je neki Zoran Milanović napadao Zorana Milanovića (!!!?). Što je još gore, posve je izgubio čitatelje. Stečaj ovih, nekad uglednih novina, izgleda kao gotova stvar.

U Hrvatskoj i dalje nema novina velikog formata. Sumnjam da će ih i biti.