Ilustracije iz “Opće povjesnice za niže razrede srednjih škola” 1. dio

Ova galerija sadrži 26 fotografija.

Ilustracije iz “Opće povjesnice za niže razrede srednjih škola” (priredio dr. Ivan Hoić), osmo ispravljeno izdanje, Zagreb 1917. Nastavi čitati

Galerija | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavi komentar

Crvena zvijezda

Simboli su poput čaša ili posuda. Mogu imati različite oblike, biti izduženi, ovalni, ukrašeni, jednostavni, no u njihovom slučaju nije toliko bitno kako izgledaju već kakav je njihov sadržaja. Simboli nemaju vrijednost sami po sebi. Bitne su ideje i osjećaji koji se za njih vežu. Pri tome se u isti simbol mogu staviti vrlo različite ideje, razne predodžbe.

Takav je slučaj i sa crvenom petokrakom zvijezdom. Ova bi trebala biti znak jednakosti, ravnopravnosti, odricanja od nacionalnih i etničkih podjela, no da li je to zaista tako? U zemljama s kolonijalnim iskustvom nacionalno oslobođenje usko je bilo povezano sa borbom za socijalna prava i njegovi nositelji bile su društvene snage ljevičarskih pretenzija. Tako je danas petokraka (doduše žuta na crvenoj podlozi) znak nacionalnog identiteta Kine i Vijetnama pa i njihova nacionalizma.

No da li je petokraka crvena zvijezda simbol nacionalizma samo u Africi i Aziji? Dobar primjer imamo u neposrednom susjedstvu. Tu je nogometni klub „Crvena zvezda” postao istoznačnica za sve ono što ova ne bi trebala simbolizirati – šovinizam, vjersku nesnošljivost, bezrazložno nasilje i veze s kriminalom. Povezivanje četništva i nogometnog kluba koji se naziva „Partizan”? Zvuči kao zajebancija…

I konačno pređimo na stvar. Nogometni klub „Hajduk” iz Splita nekada je imao kao svoj grb veliku crvenu zvijezdu. To pak njegov navijače nije učinilo snošljivijima i manje sklonima nacionalizmu. I pod bijelom zastavom s crvenom zvijezdom već 1970. završavali su automobili s beogradskim tablicama u moru na splitskoj rivi. Pod crvenom zvijezdom „Hajduka” uredno su 80-tih godina 20. st. njegovi navijači upražnjavali svoju omiljenu „razbibrigu”, bacanje pitomaca vojno – mornaričke akademije „krive” nacionalnosti u more. Tako je nedavno prisilno kupanje vaterpolista „Crvene zvezde” samo dio jedne krajnje dvojbene tradicije. Crvena zvijezda je imala potencijal postati simbol i hrvatskog nacionalizma.

Crvena zvijezda na dresovima nogometnog kluba „Hajduk” ima svoje utemeljenje u činjenici kako su prebjegli igrači „Hajduka” još tijekom Drugog svjetskog rata nastupali kao službena momčad jugoslavenskih partizana. Tako su nosili bijele dresove s velikom crvenom zvijezdom. Bojim se kako to nije bio jedini razlog za takav izbor znaka „Hajduka” u doba jugoslavenskog socijalizma.

Ono je dobrim dijelom svoj izvor imalo u obilježju mentaliteta nas Dalmatinaca o kome nerado govorimo i dio je naše civilizacijske popudbine. Dalmatinci se vole dodvoravati, ulizivati, laskati, a posebno ako je strana kojoj se nastojimo umiliti bogata i moćna. To je rezultat stoljetnog razvoja pod snažnom Venecijom koja je postala najbogatiji grad svijeta ne toliko ratovanjem koliko udaranjem u tanke strune taštine bogatih i utjecajnih. Kada govorimo o slavnoj „dubrovačkoj diplomaciji” zapravo pričamo o izuzetnoj vještini uguzivanja jačem od sebe. Za Mlečane nije bilo te laži koja se ne bi mogla opravdati dovoljnom količinom novca i utjecaja.

U tom okviru trebamo razumijevati i izjavu Zorana Milanovića o crvenoj zvijezdi splitskog Hajduka: ‘Hajduk je bio omiljeni Titov klub, imao je petokraku u grbu. Mogao si se nabosti na nju, to je ružno izgledalo. Ali bio je i hrvatski klub’. Pretjerano, ulizivačko izražavanje odanosti režimu, koja je svoj odraz našlo i u velikoj crvenoj zvijezdi kojom se nastojala istaknuti ne samo partizanska tradicija nego i posebna odanost, zaista je odbijala od „Hajduka” dio ljudi i u samoj Dalmaciji. To se dodvoravanje i dalje nastavlja kako pokazuje i pozivanje predsjednice Republike na predstavljanje knjige legendarnog hajdukova igrača Ivana Gudelja. Čini se kako je „hajdukova legenda”, poput njegovih igrača, uvijek na prodaju.

Objavljeno u Kultura i politika, Povijest | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Drugi svjetski rat – uteg od koga se teško odmaknuti

Kada govorimo o hrvatskoj političkoj sceni često ističemo kako se ona ne može pomaći dalje od 1945. Tako još uvijek živimo u svijetu u kojem u beskraj ratuju ustaše, četnici i partizani. Po tome se smatramo iznimkom u europskim pa i svjetskim razmjerima. Stvari ipak baš tako ne stoje. Po svojoj navezanosti na drugi svjetski rat Hrvatska je prije pravilo nego iznimka.

Nastavi čitati

Objavljeno u Povijest | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Englez, časnik, katolik…

Razdoblje 2. svjetskog rata na području bivše Jugoslavije iznjedrilo je brojna memoarska djela. Njihov je broj nepregledan. Među njima su i ona britanskih časnika koji su bili članovi vojnih misija pri partizanskim zapovjedništvima. To se u prvom redu odnosi na Fitzroya Macleana koji je je bio britanski časnik za vezu pri partizanskom Vrhovnom štabu. Osim što je napisao biografiju Josipa Broza Tita, drugim svjetskim ratom u Jugoslaviji bavi se i u svojem djelu „Eastern approaches” (u nas prevedeno kao „Rat na Balkanu” (1964.) i „Pijesak orijenta” (1981.) – „Eastern approaches” objavljeni zajedno s „Orient sand”).

Nastavi čitati

Objavljeno u Povijest | Označeno sa , , , , , , | Ostavi komentar

Palić zimi

Ova galerija sadrži 10 fotografija.

Slike jezera Palić kod Subotice tijekom sunčanog zimskog dana. Nastavi čitati

Galerija | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Iranska veza

Danas je svijet tako usko povezan da događaji u jednom kraju svijeta utječu na one na drugom kraju premda se udaljenosti računaju u tisućama kilometara. To je novina u međunarodnim odnosima i posljedica ubrzane globalizacije. Da li je to baš tako? Točnije, da li su politički, vojni i gospodarski utjecaji kojih su pipci dugački tisućama milja baš takva novina?

Nastavi čitati

Objavljeno u Povijest | Označeno sa , , , , , , , , | Ostavi komentar