Mali Dalmatinac

Ono što je nekome važno meni se često čini nebitnim ili barem sporednim. To je jednadžba koja djeluje i obrnuto. Među mom svijetu efemerne stvari pripada i nogometno navijanje. To ne znači kako sam posve neosjetljiv na obilježja nogometne igre. Volim i ja pogledati lijep pogodak, vješt dribling, točno dodavanje. Ono što iznenađuje moje prijatelje jest činjenica kako mi je svejedno da li lijep nogomet igraju ovi ili oni, „naši“ ili „njihovi“.

Znači li to da nikada nisam bio navijač? Stvari ipak nisu tako jednostavne. Navijao sam, uvjetno rečeno, kada o nogometu nisam imao pojma, kao mali dječak. Predmet mog oduševljenja bio je „Hajduk“ u prvoj polovici 70-tih godina. Trener Tomislav Ivić, igrači poput Katalinića, Buljana, Oblaka, Šurjaka, Džonia, Luke Peruzovića, Žungula i nedavno preminulog Jurice Jerkovića bili su moji prvi dječji junaci, osobe s kojima sam se poistovjećivao, moj prvi identitet. Da me je netko pitao s tri ili četiri godine tko sami ili što sam ja bi mu odgovorio kako sam „hajdukovac“. Utakmice protiv Saint Etiennea i produživanje utakmice Olimpija – Partizan i danas imaju u mom sjećanju nadnaravno, mitsko ozračje.

Rođen sam u Zagrebu. Tu živim cijeli život. Ipak moji roditelji su Dalmatinci. Većina prijatelja mojih roditelja bili su Dalmatinci. Posljedično moji prijatelji, tih nježnih godina, bili su djeca u Zagreb doseljenih Dalmatinaca. Tada su u Zagrebu Dalmatinci bili ozloglašeni poput Hercegovaca danas, optuživani za služenje partijskim i rodbinskim vezama kako bi preuzeli sve „važne“ položaje u gradu. Dalmatinci su bili tek nešto malo bolji od Srba.

Tako je moj najraniji identitet onaj „dalmatinski“, „hajdučki“. Kako su godine prolazile sve je više slabio. Zagrepčanin je rastao na račun „malog Dalmatinca“. „Kušin“, „skaline“ i „ponistra“ bili su mi nekada uobičajene riječi. Danas više nisu. Kada dođem u Dalmaciju njoj pripadam ne kulturom, jezikom i mentalitetom nego tjelesnim izgledom, „racom“. Pa da li je ostalo nešto od Dalmatinca u meni? Kada sam čuo za smrt Jurice Jerkovića, osjetio sam neku vrstu meke tuge, blage, tupe boli pomiješane s nostalgijom, žalom za djetinjstvom i uzbuđenjem pucanja iz puške s plastičnim mecima na balkonu svaki put kada bi Hajduk dao gol.

S odlaskom Jurice Jerkovića kao da je nestao još jedan dio „malog Dalmatinca“ u meni.

Objavljeno u Povijest | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Neprijatelj

Jedna od osobina koja je omogućila precima današnjih ljudi opstanak bio je oprez, uočavanje opasnosti, pojave mogućeg neprijatelja. Tako smo danas puno osjetljiviji na moguće ugroze, loše vijesti, potencijalne konkurente nego na stvari koje bi nam mogle ići u prilog. Ako već neprijatelja nema, kako bi zadovoljili ovaj drevni poriv, sami smo ga spremni izmisliti. Ipak i u „izboru” neprijatelja trebali bi biti, u najmanju ruku, selektivni.
Nastavi čitati

Objavljeno u Politika i povijest | Označeno sa , , , | Ostavi komentar

Bleiburg

Danas kada kažeš kako si bio u vojsci to znači kako pripadaš barem srednjem naraštaju ako ne i starijim generacijama. Svi koji dijele takvo iskustvo znaju kakvu nelagodu izazivaju pozivi onog što se zvalo „vojni odsjek“. To je bila skupina činovnika, referenata koja te slala u Štip, Sudrulicu, Visoko ili na ratište. Zamislite kako je tek bilo dobiti poziv od „vojnog odsjeka“ početkom 1945. Takav je poziv dobio moj otac. Časnik u kancelariji brzo je presudio mom ocu – „ustaša“. Staroga je od ustaške sudbine spasila samo činjenica da je išao u srednju školu. Pokazao je svoju gimnazijsku iskaznicu i nije morao na glavu staviti kapu s „uhatim“ U. Imao je 17 godina.

Nastavi čitati

Objavljeno u Politika i povijest, Povijest | Označeno sa , , , , | Ostavi komentar

Ilustracije iz Seydlitzshe Geographie 3. dio

Ova galerija sadrži 8 fotografija.

Ilustracije uz zemljopisne karte iz 1914. s prizorima iz Norveške, sjeverne Njemačke, Brazila, Alžira, Afrike, Amerike i Pacifika Nastavi čitati

Galerija | Označeno sa , , , , , , , | Ostavi komentar

Stepinac? U čemu je problem?

Jedna od rubnih tema hrvatskog javnog života, a koja po potrebi dolazi u središte pozornosti, je ona o proglašenju svetim blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Pri tome se osobita pažnja posvećuje „liku i djelu“ navedenoga jer je navodno ono glavni razlog relativno spore kanonizacije pokojnog kardinala. Da li je to baš tako?

Nastavi čitati

Objavljeno u Povijest, Vjera i društvo | Označeno sa , , , , | Ostavi komentar

Frajeri

Studiji na stranim sveučilištima danas se u Hrvatskoj predstavljaju kao nešto novo, posebno, inovativno. U stvari studiranje, učenje samo u jednoj zemlji,  pojava je novog datuma. Kada nastaju prva središta visokog obrazovanja ona su zapravo okupljališta studenata – lutalica koje privlači ovaj ili onaj ugledni profesor – učitelj. Kada bi studentu ovaj dosadio, ili ne bi ispunio njegova očekivanja, on bi jednostavno digao sidro i krenuo u potragu za mentorom koji bi više odgovarao njegovim interesima. Pri tome tisuće kilometara nisu predstavljale ozbiljnu prepreku. Mijenjanje visokoškolskih ustanova i zemalja studiranja, do drugog svjetskog rata, bilo je više pravilo nego iznimka.

Nastavi čitati

Objavljeno u Povijest | Označeno sa , , , | Ostavi komentar