Povijest se može predstavljati na različite načine. U davnini se uobičajilo prošlost prikazivati kao niz sukoba. Ono što je bitno je konflikt. Sukob bi trebao predstavljati trenutak kada se nešto korjenito mijenja. Upitno je koliko je to točno, no od takvog pogleda na povijest ne možemo pobjeći.
Sukobi su u prošlosti često trvenja oko političkih nadležnosti vezanih za pravni i gospodarski položaj neke skupine. Posebno su česti sukobi između tijela i osoba koje predstavljaju vlast na nižoj, lokalnoj razini i onih koji se doživljavaju kao ovoj nadređena, državna vlast. Prostor Hrvatske u tom smislu nije nikakva iznimka. U tom okviru može se promatrati i konflikt regionalne i lokalne vlasti Grada Zagreba i Vlade Republike Hrvatske oko dočeka hrvatske rukometne reprezentacije koja je na Europskom rukometnom prvenstvu u Danskoj i Švedskoj ove 2026. osvojila treće mjesto.
U tom sukobu ima kako elemenata ozbiljnih prijepora tako i „malomišćanskog“ inaćenja. To su bila obilježja ovih konflikata ne samo danas nego i u bližoj i daljoj prošlosti. Povijest sukoba grada Zagreba, odnosno samoupravnih tijela na području današnjeg grada, i državnih vlasti je duga, puna natezanja kako oko bitnih tako i manje važnih pitanja od Bele IV. do „zagrebačke krize“ 90-tih godina 20. st.
Jedan od većih sukoba dogodio se u 16. st. za banovanja bana Krste Ungnada. Ozbiljni su problemi započeli jedne zimske noći 1578. 8. veljače, oko deset navečer, iz zagrebačkog podgrađa u slobodni kraljevski grad Gradec vraćao se banov zamjenik, banovac Stjepan Gregorijanec. Kako je odavno bio pao mrak sva su vrata na gradskim zidinama bila zatvorena. Tako su određivale gradske uredbe, a strah od upada razbojnika i Turaka pod okriljem noći bio je široko raširen. Gregorijanec se našao pred zatvorenim glavnim gradskim dverima tzv. kamenitim vratima tražeći da mu se ova otvore. Ugledni zagrebački građanin, zlatar Petar Krupić, koji je čuvao ključeve glavnog ulaza u grad, otvorio je banovcu vrata na što ga je Gregorijanec počeo pljuskati, oborivši ga na tlo. Banovac je bio ljut jer ga je Krupić navodno po cičoj zimi, usred noći ostavio dugo čekati pred vratima. Napad na zagrebačkog zlatara bio je povod za razbuktavanje žestokog sukoba između slobodnog kraljevskog grada na brdu Grič s jedne strane i hrvatskog bana i Sabora s druge strane.
Sabor i ban tužili su građane da se ne žele podvrći zakonima kraljevstva već se pozivaju na neke svoje povlastice. Sabor je tražio i da se njegova zasjedanja kao i zasjedanja banskog suda više ne održavaju na Gradecu. Kada je ban s pratnjom boravio u gradu držao je cijelu noć, mimo gradskih propisa, otvorena gradska vrata izazivajući bijes građana. Plemići su sprečavali gradsku trgovinu i skidali su nesretne građane do gola. Građani nisu ostali dužni. Iznijeli su topove iz grada prijeteći njima duž današnje Savske ceste i jašući na konjima napadali su posjede zagrebačkog biskupa. Građani su prijetili i kako će se svi iseliti iz grada ako se nastavi teror bana i Sabora. Na kraju je morao intervenirati i sam kralj Rudolf, odnosno njegov namjesnik u Ugarskoj i Hrvatskoj nadvojvoda Ernest koji je imenovao i posebno povjerenstvo koje je trebalo istražiti sukob građana i kraljevskih vlasti.
Navedeni sukob Gradeca i banskih vlasti postao je i dio popularne kulture. Šamaranje Petra Krupića od strane Stjepana Gregorijanca osnova je oko koje je hrvatski književnik August Šenoa satkao svoj sentimentalni roman „Zlatarevo zlato“ kao poduku o domoljublju hrvatskom građanstvu.
Nesuglasice i sukobi između lokalnih i državnih vlasti čine se neminovnima i uvijek izazivaju veliko uzbuđenje javnosti. Još kada svemu dodate i malo ideologije, pozornica jednoj napetoj predstavi je postavljena.
Marin Knezovic 