Među kulturnim ratovima koji često daju boju i okus unutarnjoj politici Sjedinjenih Američkih Država bitan je i onaj koji se veže uz javne spomenike. Dio američke „liberalne“ javnosti u stalnoj je potjeri za tragovima navodnog rasizma i(li) kolonijalizma na kipovima postavljenim na javnim površinama američkih gradova. Ovo ljevičarsko čistunstvo dodirnulo se površno i nas Hrvata kada je netko namirisao tragove političke nekorektnosti na Meštrovićevim kipovima Indijanaca postavljenih na ulazu u Grant park u Chicagu.
Udio u ovom sukobljavanju odlučio je uzeti i aktualni američki predsjednik Donald Trump iskazavši namjeru da pred svojom službenom rezidencijom podigne kip Kristoforu Kolumbu, osobi uz koje se obično veže europsko otkriće Amerike. Iz nekog razloga u dijelu američke javnosti Kolumbo je proglašen glavnim odgovornim za izrabljivanje i nestanak indijanskog stanovništva na području Sjedinjenih Država (!!!). Tako su 2020. srušene ili vandalizirane njegove javne skulpture u Miamiu, Richmondu, Bostonu i Baltimoreu. Upravo repliku spomenika iz Baltimorea Trump namjerava postaviti uz svoje sadašnje boravište.
Za Donalda Trumpa Kolumbo je prvotni američki junak, div zapadne civilizacije i ni manje ni više nego najodvažnija i najprovidnija osoba koja je ikada hodala zemljinom površinom. Može li žešće! Naravno, sadašnji predsjednik Sjedinjenih Država u svojoj ocjeni Kolumba pretjeruje jer mu cilj nije uravnotežena procjena lika i djela davnog istraživača nego podgrijavanje strasti. Tako na jednoj strani imamo one koji smatraju Kolumba posredno odgovornim za ubojstvo Afroamerikanaca u gradovima Sjedinjenih Država od strane državnog represivnog aparata, a na drugoj one koji u njemu vide ultimativnog sveca zaštitnika uljudbene nadmoći sjeverne Amerike. Uh!
Svi mi znamo kako je Kolumbo otkrio Ameriku slučajno očekujući kako će putujući na zapad brzo naići na obale Azije. Radilo se o pogrešnoj procjeni obujma zemljine površine od strane talijanskog geografa i astronoma Toscanellia koju je Kolumbo prihvatio. Helenistički znanstvenik Eratostent odavno je utvrdio stvarnu površinu našeg planeta i Kolumbovi protivnici, koji su upozoravali na tu činjenicu bili su u pravu. I da, u 15. st. bila je opće prihvaćena stvar kako je zemlja okrugla, za razliku od danas, i svi su se uglavnom slagali kako putujući na zapad kad tad morate nabasati na ogromno azijsko kopno. Tako o nekoj Kolumbovoj osobitoj dalekovidnosti ne može biti ni govora.
Na tragu Kolumbova otkrića veže se pak priča o naročito okrutnom i genocidnom španjolskom kolonijalizmu. Tako se često navode fantastične brojke po kome je što od svirepih postupaka Španjolaca, a što od bolesti koji su ovi sobom donijeli, pomrlo gotovo u potpunosti domorodačko stanovništvo. Te se tvrdnje temelje na podacima koje je u svojim djelima iznosio španjolski dominikanacBartolomeo da Las Casas napadajući postupke Španjolaca prema domorodačkom stanovništvu. Danas većina povjesničara smatra njegove brojke pretjeranima. Doduše bolesti su pobile veliki broj Indijanaca ali one su bile u okvirima smrtnosti od kuge u Europi, negdje između 25 i 60%. Pitanje u kolikoj se mjeri smanjilo stanovništvo Amerika po dolasku europskih kolonizatora predmet je danas oštrog sporenja među povjesničarima. Broj autohtonih stanovnika američkog kontinenta prije dolaska Europljana procjenjuje se vrlo različito na između 8 i 100 milijuna. I da, o tome bolje nemojte pitati samouvjerene platforme pogonjene umjetnom inteligencijom jer uglavnom samo samouvjereno lažu. Svatko tko je i malo upoznat sa stanovništvom onog što danas nazivamo Latinska Amerika zna kako je komponenta predkolumbovskog stanovništva bitan dio izrazito etnički mješovite populacije ovog područja. Ako o nekom istrebljivanju i možemo govoriti onda se ono odnosi na područje današnjih Sjedinjenih Država ali s njime je Kolumbo imao malo veze.
Svojevrsni kult Kristofora Kolumba u Sjedinjenim Državama rezultat je procesa afirmacije i integracije stanovništva mediteranskog i katoličkog podrijetla u američko društvo. Desetljećima se na njih, a u prvom redu na Talijane, gledalo kao na zajednice koje nisu puno bolje od onih Afroamerikanaca i Indijanaca. Kako su se ove sve više uklapale u okvire američkog društva i uzdizale na ljestvici ekonomskog napretka trebao im je kulturni simbol koji će označiti njihovu socijalnu emancipaciju i afirmaciju. Izabran je lik Kristofora Kolumba koji je postao, uz junake američke revolucije i deklaracije o nezavisnosti, adoptirani praotac američke nacije. Tako se danas primjerice u Sjedinjenim Državama moćno katoličko društvo za uzajamnu pomoć, koje po različitim shemama osobnog osiguranja okreće oko 160 milijardi dolara (!!!), naziva Kolumbovim vitezovima.
Problem napada na lik Kristofora Kolumba je u tome što se u ime navodne emancipacije Afroamerikanca i Indijanaca napada simbol emancipacije drugih etničkih i društvenih skupina u Sjedinjenim Američkim Državama. I kao uvijek oštrica ima dvije strane. 2017. objavljeni tajni dokumenti FBI-a iz 1968. predstavljaju glavnog junaka afroameričke emancipacije Martina Luthera Kinga kao sudionika višednevnih orgija u koje su bile uključene prostitutke, velike količine alkohola, silovanja i homoseksualno ponašanje. King je uz to navodno imao više vanbračnih afera i jedno vanbračno dijete. Zamislite da danas netko, na valu afere Epstein, počne rušiti spomenike ovom borcu za crnačka prava?
Kada se podižu spomenici pojedinim osobama ne veličamo time „stvarne“ povijesne osobe već neke ideje i vrijednosti koje uz njih, s pravom ili ne, vežemo. Zato je rušenje spomenika, s argumentacijom koja je povezana s ponašanjem i karakteristikama neke osobe, jako loša ideja.
Marin Knezovic 