Nema dana da netko, u kontekstu modernih svjetskih sukoba, a posebno rata u Ukrajini, ne spomene pojavu nekog oružja koje će svojim djelovanjem iz temelja promijeniti prirodu sukoba i dovesti do preokreta u odnosu među zaraćenim stranama. Uglavnom se radi o pukoj ratnoj propagandi na tragu maštarija nacističkog ministra promidžbe Josepha Goebbelsa o „čudesnom oružju“ (Wunderwaffe) koje je trebalo donijeti umirućem nacističkom režimu neviđenu tehnološku prednost, a koja će ga pak izbaviti iz ralja neizbježnog poraza.
Priče o navodno čarobnom oružju daleko su starije od manipulacija nacističkog režima. Ključni element brojnih bajki, legendi i mitova upravo je magično oružje radilo se o toljagi grčkog poluboga Herakla, malju germanskog boga Thora ili Excaliburu, maču kralja Artura.
Ideja „čudesnog oružja“ posebno je postala popularna širenjem tehnološkog optimizma, uvjerenja kako dostignuća znanosti i tehnologije mogu riješiti sve naše probleme. Ono se pojavljuje na samim počecima suvremene zapadne civilizacije u doba humanizma i renesanse. Veliki „izumitelj“ čudesnih ratnih naprava tako je bio renesansni umjetnik i znanstvenik Leonardo Da Vinci. Neke njegove vojno-tehnološke umotvorine doista su bile i praktično izvedene. O tome svjedoči nalaz višecijevnog topa pronađenog u utvrdi Kličevica u blizini Benkovca. Čini se kako se Leonardova umotvorina nije posebno istakla jer su cijevi ovog super-oružja tijekom korištenja eksplodirale.
Stoljećima je upravo top, u ovom ili onom obliku, bio oružje koje obećava sigurnu pobjedu. Među tim legendarnim komadima artiljerije posebno se ističe ogromni top, Bazilika, koga je tijekom opsade Carigrada 1453. za potrebe Mehmeda Osvajača i njegove ordije izlio mađarski majstor ljevač Orban. Čudovišno oružje odigralo je važnu, premda možda ne i glavnu ulogu, u zauzeću prijestolnice tisućugodišnjeg bizantskog carstva.
Monstruozna artiljerijska oružja dio su i priča o ratovima Hrvata s Turcima. Poput spomenutog Bazilika i jedan takav super top i u ovoj priči imao je neku vrstu osobnosti, kolokvijalnog naziva. Njegova priča počinje 1537. kada je osporavani kralj Ugarske i Hrvatske Ferdinand Habsburški odlučio istjerati Turke iz Slavonije. U tu svrhu okupljena je broja i razmjerno dobro opremljena vojska na čelu sa sposobnim zapovjednikom Johannom Katzianerom (koga hrvatska historiografija zove i Ivanom Kocijanom). Zbog ozbiljnih logističkih teškoća velika se habsburška vojska tijekom pohoda raspala ne uspjevši ostvariti svoj glavni cilj – zauzimanje Osijeka. Ostatke ove vojne sile razbili su Turci u bitci kod Gorjana.
Tom su prilikom Turci zarobili i jedan veliki top, koji se od tada, po nesretnom habsburškom zapovjedniku Johannu Katzianeru jednostavno nazivao „Kacijanerica“ (Kacijana). Sada je ovaj top umjesto Turcima, ulijevao strah kršćanima. Prilikom većih opsada Osmanlije su sobom vukli i „Kacijanericu“ kako kao sredstvo zastrašivanja tako i kao oruđe razaranja. Njome su se služili i prilikom opsade Sigeta 1566. Na cijevi ovog topa janjičarski je aga, navodno, odsjekao glavu ranjenom sigetskom junaku Nikoli Šubiću Zrinskom. To je možda imalo veze s činjenicom kako je Zrinski ubio Johanna Katzianera kada je ovaj po porazu kod Gorjana prebjegao Turcima nagovarajući hrvatsko plemstvo na priznavanje vrhovne vlasti sultana.
„Kacijanericom“ se služi i Hasan-paša Predojević prilikom opsada Siska. Branitelji sisačke utvrde, kako bi naglasili svoj težak položaj, ističu kako im zidine tuče i „Kacijanerica“ pa je pitanje koliko će još moći izdržati opsadu. 1593. habsburške snage teško su porazile Turke pod Siskom. Opsada sisačkog grada bila je razbijena, a hrvatski ban Toma Bakač Erdődy, izvješćujući o velikoj pobjedi, posebno naglašava otimanje „Kacijanerice“ Turcima. Što je potom s topom bilo nije mi poznato. Top se upotrebljavao sigurno više od pola stoljeća pa, možda, i nije bio ni za što drugo nego da se pretopi. Možda su ga pak Turci povratili kada su nedugo po Sisačkoj bitci ipak zauzeli Sisak?
Uglavnom, ni „Kacijanerica“ svojevrsno „čudesno oružje“ 16. st., nije imalo bitnu ulogu u sukobima Turaka i kršćana. Više sredstvo zastrašivanja, ono je ušlo u predaju kao znak velikih tehnoloških promjena koje je sobom nosilo ratovanje ovog vremena.
Marin Knezovic 