Bavljenje poviješću je, ako joj se pristupa ozbiljno, osjetljiv posao. On je još osjetljiviji ako se radi o pokušaju ocjena osoba iz bliže i dalje prošlosti. Njihova djela, misli, postupci u pravilu su kompleksni i ne mogu se jednoznačno ocijeniti. Tko je tu heroj, a tko zločinac? Usprkos tome što se često radi o nijansama sive, u konačnici, povjesničar je dužan ocijeniti osobnost uglednih i utjecajnih osoba.

Jednostrani pristup je vrlo opasan. To otvara prostor manipulaciji i premda može biti utemeljena i na činjenicama, lažna je više od bilo koje bajke za djecu. U ovom postu pristupit ću liku bana Josipa Jelačića kao advocatus diaboli, „vražji odvjetnik“ koji osporava ugled, lik i djelo jedne od najpopularnijih osoba iz hrvatske povijesti, tražeći (uz put) uklanjanje njegova imena iz naziva središnjeg zagrebačkog trga. Pri tome ću se oslanjati na, probrane, povijesne činjenice.

“1. Jelačić je agresor. Malo je primjera da su Hrvati napadali druge narode i države. Jedan od tih sramotnih događaja vezan je upravo za bana Jelačića. Početkom rujna 1848. s 40.000 ljudi napao je Mađarsku s namjerom da svrgne njenu legitimnu vladu koju je podržavala većina Mađara i priznavao Car u Beču.
2. Jelačić je pljačkaš i nasilnik. Nedisciplinirani pripadnici Jelačićeve vojske palili su i pljačkali sela tijekom agresije na većinski mađarski teritorij. Hrvatske jedinice pod Jelačićem, kada su 1848. poslije nesmiljenog bombardiranja, zauzele Beč palile su, pljačkale i silovale time teško povrijedivši i onodobno ratno pravo.
3. Jelačić je neprijatelj demokracije. On je krvavo guši nastojanje pojedinca i naroda da ostvare temeljne ljudske slobode kao što su pravo na jednakopravno sudjelovanje u političkom i javnom životu, nacionalno samoodređenje, slobodu medija. Podupirao je nasiljem vlast povlaštene manjine nad većinom. Time je za nekoliko desetljeća usporio demokratske procese u cijeloj Europi, pa je zbog toga njegov utjecaj izrazito negativan za povijesni razvoj Europe.
4. Jelačić je izdajica hrvatskog naroda. Svojim djelovanjem omogućio je da se začeci demokracije u Hrvatskoj ugase tek što su se raspirili. Jelačić nije donio apsolutizam samo Mađarima, Nijemcima i Talijanima nego i Hrvatima. Dužnost bana obavljao je kroz gotovo cijelo razdoblje apsolutizma kada su sustavno zatirani hrvatski jezik, kultura i državotvorne tradicije.
5. Jelačić je osoba sumnjivog morala. U javnoj kući u Ukrajini je pokupio sifilis i kao starac se oženio maloljetnicom.

Takvoj osobi je posvećen središnji trg u Zagrebu! Kada će ta sramota prestati? Kada će se ukloniti spomenik tom zločincu i promijeniti se naziv trga u samom srcu hrvatske metropole?”