Predsjednik najveće oporbene stranke, osvrćući se na problem dolaska izbjeglica u Republiku Hrvatsku, izrazio je bojazan kako bi navedeni mogli ugroziti radna mjesta hrvatskih građana u situaciji kada je ionako u Republici Hrvatskoj imamo izrazito visoku razinu nezaposlenosti. Predsjednica država doduše priznaje kako je Hrvatska pokazala svoje humano lice u odnosu prema izbjeglicama ali i da joj je na prvom mjestu „sigurnost hrvatskih građana i stabilnost države”.

Pomalo uvijeno, nastojeći zadržati dojam političke korektnosti, ova dva vrlo bitna politička činitelja javnosti upućuju jasnu poruku. Izbjeglice bi vam mogle uzeti radna mjesta i ugroziti nacionalnu sigurnost. To su tipični stavovi europske tvrde desnice. Istovremeno i predsjednik HDZ-a i predsjednica države ističu svoju privrženost kršćanskim vrijednostima, točnije onima koje promiče katolička crkva.
Pa kakve su to vrijednosti koje bi katolici trebali vezivati uz izbjeglice? Veliku je pozornost nedavno dobila izjava pape Franje kojom poziva sve katoličke župe i samostane da prime barem po jednu izbjegličku obitelj. Što više ne primanje izbjeglica papa proglašava ratnim zločinom. Slična bi poruka vjerojatno bila poslana i da je neka druga osoba na katedri sv. Petra. Isus se u Evanđelju snažno poistovjećuje sa strancima koji traže utočište. Evanđelje po Mateju (Mt 25,31-46) kao jednu o temeljnih vrlina navodi gostoprimstvo prema strancima, a onima koji to odbijaju Isus prijeti paklom. Onaj tko prima stranca prima samog Boga.
Jednako tako i zapovijed ljubavi je prvenstveno usmjerena na ljubav prema drugačijem, različitom. Tako navedeno Evanđelje po Mateju upozorava: „Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?“ (Mt 5,46 – 47) Nismo istinski, kršćanski dobri ako svoju dobrotu usmjeravamo samo prema svojim sunarodnjacima i pripadnicima vjerske skupine kojoj i sami pripadamo. Zaista smo dobri, plemeniti, pošteni ako svoju dobrotu iskazujemo osobi koju smo, prilikom iskazivanja dobročinstva, tek upoznali.
Biti katolik ne znači sjediti u prvim redovima u crkvama i primiti krunicu od pape tijekom audijencije. Test kršćanskih vrijednosti polaže se tek u susretu s muslimanskom obitelji iz Sirije ili sa susjedom Srbinom iz obližnjeg sela. Predstavljanje izbjeglica kao kradljivaca tuđih radnih mjesta i kao sigurnosni problem znači pozivati svoje glasače na hod stranputicom, na put s onu stranu kršćanskog morala.
HDZ se ne mora strogo povoditi za normama kršćanskog morala, ali negativnim stavom prema izbjeglicama baca sjenu na skupinu Hrvata na koju se ova stranka rado poziva. To je hrvatsko iseljeništvo. Broji navodno čak tri i pol miliona ljudi. Raselili su se po stranim zemljama, otišli u goste kod tuđih ljudi u potrazi za kruhom, političkom slobodom, u strahu od rata. U svojim sredinama oni su manjina na koju većina često gleda prijekim pogledom. Između dva svjetska rata anglofoni Australci palili su australskim Hrvatima kuće i razbijali im trgovine. Početkom 20. st. povjerenstvo Kongresa SAD-a proglasilo je Hrvate rasno nepodobnima, a hrvatsku naciju nepostojećom. Brojnim Nijemcima Hrvati su tek nešto bolji od Turaka i Arapa. Misli li se i na njihovu povijest, a ponekad i sadašnjost ispunjenu diskriminacijom? Da ne govorimo o nedavnoj ratnoj prošlosti i tisućama Hrvata izbjeglih širom svijeta.
Nažalost iseljeni se Hrvati često ponašaju poput žrtve zlostavljanja – sami postaju zlostavljači. U redu je ako Hrvat radi u tvornici Mercedesa u Sttutgartu ali ako se u njegovom rodnom mjestu zaposli Srbin, e to nije u pravedno.
Izbjeglice ugrožavaju etničku sliku Hrvatske, a posebno položaj Hrvata? Po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. više od 90% stanovništva Hrvatske čine Hrvati. Po tome smo jedna od nacionalno najhomogenijih država svijeta. Iz popisa u popis udio Hrvata u stanovništvu Hrvatske ne samo što se ne smanjuje nego neprestano raste. Hrvati ugroženi u Hrvatskoj? To je neka šala?
Vrlo je lako mrziti stranca. To političari vrlo dobro znaju. Bojim se da će tog demona predrasuda neki pokušati prizvati i u predstojećoj izbornoj kampanji. Da se razumijemo, kada bi se provelo tajno glasanje o tome da li Hrvatska treba primiti izbjeglice iz arapskih zemalja među članstvom i simpatizerima SDP-a, nisam siguran u njegov ishod. Predrasude su privlačno, zabranjeno voće, no istovremeno iza sebe ostavlja gorak okus nasilja i duševne bijede.
Ukratko, dragi moji kršćani, mili moji katolici želite vidjeti Isusovo lice? Nije na Torinskom platnu. Nosi ga neki izbjeglica iz Avganistana. Da li ga žele vidjeti Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović?