Podudarnost niza stavova HDZ-a Tomislava Karamarka, Fidesza Viktora Orbána i Naprednjaka Aleksandra Vučića, vezan uz problem transfera izbjeglica preko zemalja srednje i jugoistočne Europe, iznenadio je dio hrvatske javnosti. Sve tri stranke se predstavljaju kao odlučni branitelji tradicija dominantnih nacija u svojim državama, a međusobna sukobljavanja upravo mađarskog, srpskog i hrvatskog nacionalizma bitno su odredila oblikovanje navedenih nacija kako ih danas poznajemo. Dakle trebali bi biti prirodni neprijatelji ili…

Čini se kako se ove izrazito desne, konzervativne političke skupine spremne međusobno pomagati i mimo navodno „urođenih“ neprijateljstava nacija koje predstavljaju. Izgleda kako zajednička, ideološka podloga, berem na trenutak, postaje bitnija od međusobnih nacionalnih predrasuda iz kojih navedeni velikim dijelom crpe svoju političku snagu. Desni populizam Fidesza i Nepredne stranke neumoljivo lomi u Mađarskoj i Srbiju svaku političku alternativu. Osvajaju se u državnim parlamentima dvotrećinske većine, „pada“ pred njihovim naletom jedna po jedna jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Htio to javno priznati Tomislav Karamarko ili ne, Orban i Vučić predstavljaju model super uspješne desnice i od njih bi se dalo puno toga naučiti. Čini se da bi suradnja s desnom strankom na vlasti u Hrvatskoj bila poželjna i HDZ-ovim pandanima u Mađarskoj i Srbiji. Tako ne treba čuditi da srbijanski tabloidi ne straše javnost Tomislavom Karamarkom nego od jednom „ustaša“ i „poglavnik“ postaje Zoran Milanović.
Pobratimstvo duša u zajedničkom ideološkom svemiru.