5. veljače 2013. Donji dom britanskog parlamenta prihvatio je zakon koji je u Veliku Britaniju uveo mogućnost sklapanja braka i među osobama istog spola. Zakon nije donijela neka vlada ljevice ili lijevog centra nego konzervativna vlada Davida Camerona. Pri tome ništa bitno ne mijenja stvar činjenica da je većina konzervativnih zastupnika bila protiv zakona. Da je bilo potrebno stranački „whip“ bi osigurao dovoljni broj glasova za prolaz vladina prijedloga. Tako ono što nisu proveli laburisti Tonya Blaira ostvarila je stranka koja se diči zaštitom obiteljskih, vjerskih i nacionalnih vrijednosti.

Pošto je početkom 90-tih godina 20. st. liberalni kapitalizama navodno odnio pobjedu cijeli niz političkih teoretičara smatralo je kako podjela materijalnih dobara i vlasništvo „nad sredstvima za proizvodnju“ više ne mogu biti teme političkog nadmetanja između ljevice i desnice. Nove teme političkog sporenja trebala bi biti svjetonazorska pitanja tipa položaja homoseksualnih osoba, stav prema pobačaju, legalizaciji lakih droga i sl. U toj novoj političkoj predstavi ljevica bi trebala nastupati kao braniteljica prava homoseksualaca, reproduktivnih prava žena i rekreacijskog pušenja marihuane dok bi desnica sa svoje strane to osporavala.

Na žalost (ili na sreću) desnica nije pristala na takvu ulogu. To se osobito odnosi na način života njezinih lidera. Vođa austrijske ekstremne desnice Jörg Heider gotovo i nije skrivao svoje homoseksualne sklonosti. Krajnje desni nizozemski političar Pim Fortuyn bio je po tom pitanju još otvoreniji. U zadnje vrijeme govori se i o homoseksualnim sklonostima vođe francuske krajnje desnice Jean-Marie Le Pena.

U našim krajevima podsmijeh su izazvale fotografije mladeži HČSP-a s Facebooka koja je organizirala protudemonstracije za gay parade u Zagrebu. Prema fotografijama čini se kako se dečki u najmanju ruku seksualno “još traže”.

Čelnici mladeži HČSP-a slikom odašilju krajnje nejasnu poruku o svojoj seksualnoj orjentaciji.

Čelnik mladeži HČSP-a daje podršku Anti Gotovini

Luda je i sama ideja kako je seksualna opredijeljenost povezana s političkom. Kakve veze ima činjenica gdje, kome i kako stavljate penis s bilo kakvom ideologijom? Jedan od najžešćih izljeva mržnje prema Srbima doživio sam od jednog deklariranog zagrebačkog homoseksualca. Gay brakovi da, ali ti pravoslavci, s njima se treba obračunati jednom za svagda. Teza kako su homoseksualne osobe “prirodni” glasači ljevice je potpuna nebuloza. Oni su politički posve “normalni” i ima ih od obožavatelja Jure Francetića do članova društva Josip Broz Tito.

Pa zašto bi onda desnica ratovala s homoseksualnim osobama? Dobro, po tom pitanju ona će se neugodno meškoljiti tu i tamo pozvati Judith Reisman i u njezinom prisutstvu važno klimati glavom ali ih u stvari za to baš briga. Dok se ozbiljno ne dira u društvenu podjelu bogatstva i dok su bogati sve bogatiji i njima je dobro. Istospolni brakovi? K vragu, ako već mora pristat ćemo i na to. Bojim se dugoročno, na pitanjima javnog morala za ljevicu jednostavno “nema kruha”.