Svijet je pun stereotipova. Njima pripada i onaj o navodnim izuzetnim vojnim sposobnostima Srba, dok Hrvati kao vojnici nisu bog zna što ali su zato navodno „kulturno“ nadmoćni. Da su stvari ipak malo drugačije ukazuje povijest kneževine Srbije u drugoj polovici 19. stoljeća.
Knez Mihailo Obrenović (1860. – 1868.) nastojeći modernizirati Srbiju pokušava privući stručnjake iz susjednih zemalja pa tako i Hrvate. Poznat je tako slučaj istaknutog liječnika i botaničara Josipa Pančića koji se već 1846. preselio u ovu zemlju da bi postao prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije nauka. Manje je poznato da su Hrvati odigrali i važnu ulogu u oblikovanju moderne srpske vojske.
Knez Mihailo je, tražeći vojne stručnjake, vrbovao i nekolicinu hrvatskih časnika iz austrijske vojne službe. Među njima bili su osobito istaknuti Đuro Horvatović, Antonije Orešković i Dragutin Franasović.

Đuro Horvatović
Antonije Orešković (1829.- 1906.), bio je osobni prijatelj kneza Mihaila. Orešković je u službi Srbije bio zapovjednik stožera Drinske armije, zapovjednik divizije i konačno general srpske vojske. Pokušao je 60-tih godina 19. st. organizirati i ustanak kršćana u Bosni i Hercegovini, a kako nikada nije prekinuo svoje veze sa svojom prvom domovinom, održavao je i kontakte između kneza Mihaila i Narodne stranke u Hrvatskoj.
Dragutin Franasović (1842. – 1912.) ne samo što je postao srpski general nego i je bio ministar vojni kao i ministar vanjskih poslova. Važnu je ulogu imao i u reguliranju odnosa između Srbije i katoličke crkve.
Jedan od najvećih srpskih ratnik u drugoj polovici 19. st. bio je Hrvat Đuro Horvatović (1835. – 1895.). Đuro je ostvario također zavidnu karijeru u Srbiji Obrenovića. Horvatović je tako bio general i ministar vojni kao i srbijanski veleposlanik u Petrogradu. Njegovi zvjezdani trenuci bili su ratovi Srbije i Turske između 1876. i 1878. koji su doveli do stvaranja nezavisne srpske države. Tada se 1876. (zajedno sa još jednim Hrvatom Grgurom Franjićem) istaknuo pruživši žilav otpor nadirućoj turskoj vojsci kod Knjaževca u istočnoj Srbiji. Odigrao je i ključnu ulogu u pobjedi Srba nad Turcima u bitci na Šumatovcu iste godine. U prosincu 1877. Horvatović od Turaka oslobađa Belu Palanku i Pirot.

Jedinice Đure Horvatovića napadaju Turke s boka u bitci na Šumatovcu
Hrvati kao jedni od stvoritelja moderne srpske države? Zašto ne?
Puno je toga u hrvatskoj i srpskoj povijesti isprepleteno, a mnogi građani Hrvatske nisu svjesni toga… Ja bih se na tvoj komentar osvrnuo u Krležinom stilu:”Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture!”, naravno u okvirima u kojima takva izjava “drži vodu”.
Hrvati ne da su samo jedni od stvoritelja moderne srpske države nego su i i stvoritelji prve srpske države.Stefan Nemanja, začetnik prve srpske države na balkanu bio je upravo ni manje ni više nego Hrvat.Do prije njega srbi nisu ni imali državu već su kao kmetovi Hravtskog kralja Tomislava živili u srednjovjekovnoj Hrvatskoj kneževini raškoj iz koje je poslje i nastala prva “srpska” država !