Svetica između muškog i ženskog

Osporavatelji Istanbulske konvencije i njima slični svoje ideje često podupiru slikama transrodnih osoba. Kao ako ne dijeliti njihove stavove brkati čiko u šarenoj suknji ići će na WC sa vašom djecom i sl. To je sve navodno izraz propadanja suvremenog zapadnog društva i sl. Da li je to baš tako?

Raspelo Sv. Kumernise iz muzeja biskupije u Grazu.

Raspelo Sv. Kumernise iz muzeja biskupije u Grazu.

Transrodne osobe su poznate barem od početaka ljudske civilizacije. Brojne istočnjačke kulture tako već stoljećima poznaju ne dva nego mnoštvo rodnih određenja. Neuobičajeni rodni odabiri nisu bili nepoznanica ni u doba antike. Tako je Aleksandar Veliki zgražavao svoju pratnju oblačenjem u žensku odjeću. To vjerojatno nije bio izraz njegovog izbora roda nego doživljaja vladara u istočnih naroda kao božanstva koje je iznad ograničenja okova spola. U starom Rimu, svećenici vrlo omiljenog kulta Velike Božice (Kibele), znali su se sami kastrirati kao bi bili „bliži“ božanstvu kojem su iskazivali počasti.

Dobro, no ovi primjeri pripadaju dalekoj prošlosti. Kako stvari stoje s kršćanstvom? Crkva se je bez grižnje savjesti koristila u svojim obredima i uslugama kastriranih muških pjevača – kastrata, osoba koji spolno i rodno nisu bili „ni simo, ni tamo“. Posebno je zanimljiv slučaj kulta Sv. Kumernise (Wilgefortis). Prema predaji radilo se o svetici koja je, kako bi izbjegla udaju, od Boga izmolila da je učini neprivlačnom muškarcima. Na to su joj izrasli brkovi i brada. Na kraju je podnijela mučeništvo tako da je bila razapeta poput Krista. Tako kada vidite lik razapete ženske osobe s Kristovim licem to nije predmet koji služi u nekom sotonističkom obredu nego raspelo pred kojim su se molile tisuće pravovjernih katolika.

Transrodnost je poznata i Hrvatima. Što više ona je dio i naše narodne kulture. U doba poklada u Hrvata je normalno da muškarci preuzimaju ženske, a ženske osobe muške uloge i obličja. Poznat je i balkanski običaj “virđina”, pojava da u obiteljima bez muškaraca jedna kćer preuzme mušku ulogu pa i da se oblači i ponaša poput muškarca. U doba baroka Sv. Kumernisa je bila omiljena svetica i u Hrvatskoj i to posebno u njenom sjeverozapadnom dijelu. Uspomena na to sačuvala se u Turopolju. Tako se u čuvenoj drvenoj crkvi Sv. Barbare u Velikoj Mlaci nalazi slika razapete bradate svetice.

Sv. Kumernisa iz Velike Mlake

Sv. Kumernisa iz Velike Mlake

Na kraju Sv. Kumernisa je zaštitnica žena zlostavljanih od strane muževa. Idealna zaštitnica Istanbulske konvencije.

Ovaj unos je objavljen u Politika i povijest, Povijest i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Svetica između muškog i ženskog

  1. vesna napisao:

    Bravo, Marine. Argumentirano kao i uvijek.

  2. Stipe Juras napisao:

    u velikoj mlaki

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.