Među brojnim prigovorima upućenima Zoranu Milanoviću posebno se isticao onaj koji mu je bio upućivan zbog navodne pretjerane svadljivosti. Tako je Milanović navodno izazivao nepotrebne sukobe bez potrebe stvarajući društvene napetosti i sužavajući koalicione mogućnosti SDP-u. Doza drskosti pa i prgavosti bila je dio prirode bivšeg predsjednika SDP-a koja je neke privlačila, a druge odbijala. Izborom Davora Bernardića činilo se kako je na čelo SDP-a došla daleko pomirljivija i kompromisu naklonjenija osoba.

Zaista, Davor Bernardić nije netko tko bi jedva dočekao otvoreno sukobljavanje. Usprkos tome koalicijska privlačnost SDP-a ne samo da nije ojačala, upravo suprotno, SDP nikad nije bila manje privlačna udavača. Potencijalni koalicijski partneri jednostavno ne vide u sadašnjem SDP-u političku snagu koja bi danas ili sutra mogla doći na vlast. To je jedan od razloga koji je HNS doveo u krilo HDZ-u. Od nedavno, tome se pridružila probuđena “svadljivost” predsjednika SDP-a koja se usmjerila, ni manje ni više, nego prema dosadašnjim političkim saveznicima IDS-u, Glasu., HSS-u…

Neki promatrači u tome vide pružanje ticala SDP-a koja pripremaju bilo javnosti za “veliku koaliciju” s HDZ-om. Možda. No previđa se jedan drugi moment. Pronalaženjem stalno novih “neprijatelja” nastoji se potaknuti kohezija kako stranačkog članstva tako i biračkog tijela. Korištenje straha i stalno izmišljanje “neprijatelja” omiljen je, premda za društvo opasan, alat političara. Tako se sjećam jednog sata nečega što se tijekom mojeg srednjoškolskog obrazovanja zvalo nastavom “Teorije i prakse samoupravnog socijalizma” (famozni TIPSS). Svih četrdeset i pet minuta nastavnog sata profesorica je posvetila nabrajanju neprijatelja jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. Na kraju su samo njihova imena zauzela sav prostor na nastavnoj ploči! Bilo je tu i nacionalizma i unitarizma, tehno-liberalizma, anarho-sindikalizma, klero-fašizma… Ukratko, nepregledan broj.

Strah od stvarne ili zamišljene opasnosti dio je svih nas. Činjenica da smo prvenstveno usmjereni na opažanje opasnosti i pojave mogućeg neprijatelja rezultat je našeg evolucijskog i društvenog razvoja u izrazito neprijateljskom okolišu kroz stotine tisuća godina. Tu činjenicu koriste svi od medija i reklama do političkih činitelja. Tim atavističkim strahovima nastoji se okoristiti i Davor Bernardić.

Tako SDP danas umjesto da ih ima manje u njega je “neprijatelja” je više nego ikada.