Zna se dogoditi. To je čak i prilično čest slučaj. Pojedine osobe posvećuju iznimnu pozornost svojim protivnicima. Tako se, stvarni ili zamišljeni, neprijatelj pomno prati, analiziraju se njegove osobine, dugo se razmišlja o njegovim stavovima, promišlja se o porukama koje nosi njegov način odijevanja i zašto baš utorkom redovito jede kiseli kupus. Na kraju, poslije tolikog duhovnog i intelektualnog angažmana, osoba htjela to ili ne, počinje pomalo sličiti na svoga „omiljenog“ protivnika.

Zoran Milanović s iseljenicima u Čileu

Nešto se slično događa i komentatoru Indexa Tomislavu Klauškom. Klauški je postao toliko opterećen „klerofašističkom“ zavjerom protiv demokratskih dostignuća zapadnog svijeta da svojim konstrukcijama može konkurirati i Davoru Domazetu Loši. U teoriji Tomislava Klauškog, po kojoj katolička crkva postepeno preuzima vlast u svijetu i prijeti samim temeljima demokracije i liberalnog mišljenja, ključnu ulogu ima hrvatski premijer Zoran Milanović.

Milanović ateist? Neka on to priča nekom drugome. Svaka ga riječ odaje. Citat iz Biblije simo, navod iz crkvenih otaca tamo, tajni član „Opus dei“, Zoran Milanović izdaje se svakim svojim javnim nastupom.

Zadnji dokaz da je Milanović pritajni jezuitski gojenac jest njegov nastup pred hrvatskim iseljenicima u Čileu kada ih pozdravio sa „Živjeli i Bog s vama!“. Znam te ptico kad si jaje bila! Time Zoran Milanović, pazi sad, „priznaje njegovo (Božje op.a.) postojanje i koristi priliku da progovori u njegovo ime.” To je, što više, „neviđeni gaf“. Potom se Milanović, posredno ili neposredno, trpa u istu priču sa zabranom Gavellinih plakata, Jasenovcem, Milijanom Brkićem, Bandićem, Karamarkom, mržnjom prema homoseksualcima, negiranjem holokausta i sl.

Ajde ti dokazuj Klauškom da je kroz dvije tisuće godina kršćanska kultura toliko prožela europski zapad da se svaka obrazovana osoba, htjela to ili ne, mora referirati koji put na pokoji redak iz Biblije ili ostatke neke crkvene tradicije.

Što je na kraju rekao Zoran Milanović iseljnicima svojim „Bog s vama“ nego jedan obični „zbogom“? Prema „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ glavnog urednika Vladimira Anića „zbogom“ zapravo znači „s, sa Bogom“ i upotrebljava se u slučajevima kada osobu od koje se rastajemo nećemo vidjeti na dulje vrijeme. Tisuće ljudi koji u Hrvatskoj i u susjednim krajevima upotrebljavaju taj pozdrav zapravo su dakle prikriveni, konzervativni nazadnjaci. Rado bi rekli „Za dom spremni“ ali se eto skrivaju iza, zapravo subverzivnog, „zbogom“. Dalmatinci bi rekli „adio“. Adio argumenti, adio zdrava pameti.

Tako se Klauški sve više približava Stojićima, Miklenićima, Rebićima kojima sve više sliči sve dok ne postane papa slobodoumlja i sekularizma. Tko se s time ne bude slagao ekskomunicirat će ga Klauški – osobno.