Lako je razbjesniti nacionaliste. Vrlo im malo treba da postanu nervozni, da im kapak na desnom oku počne treperiti, a usta izbacivati bujicu psovki i prijetnji. Ipak najveći bijes, najveću ogorčenost izaziva kada im se uzima ono što im je najdraže. To je ono što razlikuje „nas“ od „njih“. Jedan od glavnih razlikovnih simbola između Hrvata i Srba je navodno pismo. Zna se. Hrvatsko je pismo latinica, a srpsko ćirilica. Gdje završava latinica, a počinje ćirilica počinje i srpstvo i obratno. Tko ovu podjelu dovodi u pitanje izaziva samo nevolje.

Prvo izdanje “Kolajne” Tina Ujevića

Jedna od marginalnih tema, koje hrvatska javnost obožava i njima se zabavlja samo da se ne bi bavila ozbiljnim problemima, a koja je ovih dana došla u prvi plan, je uvođenje javnih natpisa na ćirilici u Vukovaru. Navodno, natpisi na ćirilićnom pismu afirmiraju srpske pretenzije nad Vukovarom i navodno će potaknuti iseljavanje Hrvata iz grada.

Priča o ćirilici ima u Hrvatskoj i drugu stranu. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti organizirala je, vidi ti to, znanstveni skup o hrvatskoj ćirilićnoj baštini u povodu pet stotina godina od tiskanja prve hrvatske knjige na ćirilici (Dubrovački molitvenik 1512.). Ovo je pak izazvalo buru bijesa među dežurnim braniteljima srpske nacionalne časti i tamošnjim lokalnim mitomanima.

Njihov glasnogovornik je postao ni manje ni više nego savjetnik predsjednika Srbije za kulturu Radoslav Pavlović. Po Pavloviću Hrvati žele Srbima „ukrasti“ ćirilicu, što je za njega nešto sasvim očekivano jer su Hrvati ionako „stoljetni kleptomani“. Po Pavloviću, što više, ćirilica potječe iz Srbije i vuče korijene iz mlađeg kamenog doba, točnije iz vremena Vinčanske kulture.

Priča tu ne staje. Podiže se i spomenik ćirilici. Ne podiže se ni u Beogradu, ni na Palama ni u Donjem Lapcu nego u poznatom uporištu četništva i jugounitarizma – na Širokom Brijegu !!!. Tamošnji predsjednik turističke zajednice Grgo Mikulić podiže velika u kamenu isklesana ćirilićna slova koja će osvjetljena biti vidljiva svim putnicima namjernicima koji dođu na Široki. Grgo je već podigao 12 slova, a preostalo mu je njih još 15. Širokobriježani traže što više da „hrvatska ćirilica“ uđe u popis nematerijalne baštine čovječanstva pri UNESC-u. Pri tome se pozivaju na navode iz ranog novog vijeka koji ćirilicu nazivaju „arvackim pismom“. Kojim bi pismom pisao pošten Hrvat nego – ćirilicom. To je znao i Tin Ujević koji je svoju „Kolajnu“ objavio na ćirilici.

To pokazuje pravu prirodu nacionalizma. On nije destruktivan samo prema tuđim kulturama, nego i prema svojoj vlastitoj nacionalnoj kulturi u kojoj uništava i zanemaruje sve što ne odgovara njegovim, krajnje skučenim, pogledima.

Tako braneći ćirilicu, ne otvaramo se samo prema susjednoj srpskoj kulturi, nego branimo i dio svog vlastitog, nacionalnog, hrvatskog identiteta.

I zato ako ne znate ćirilicu – sram vas bilo! Kakav ste Vi to Hrvat!