Moralna panika. To je osjećaj tjeskobe koji se pojavljuje u nekoj zajednici kada su ugrožene društvene vrijednosti koje se smatraju ključnima za tu zajednicu. Taj osjećaj potom potiče njezine pripadnike na njihovu odlučnu obranu.

Moralna se panika pojavila u hrvatskom društvu ovih dana. Vezana je uz mjere Vlade Republike Hrvatske koje teže ojačati poreznu disciplinu. Posebnu su pozornost javnosti izazvao samo dio tih mjera. To su prvenstveno objava popisa poreznih dužnika na internetu i mogućnost prijave sumnjivih računa uz nagradu od 500 kuna.

U zemlji koja se nalazi u ozbiljnim gospodarskim teškoćama očekivalo bi se da takve mjere nailaze na široku podršku – kad vidi vraga. Umjesto podrške u većini medija podigla se opća uzbuna protiv vladinih postupaka. Kao narušava se privatnost. Pa ne ćemo valjda biti cinkeri? Zar ćemo iznevjeriti naše pretke koji su uvijek podržavali hajduke i slične hajvane? Zar nije jatačka šutnja bitno obilježje našeg mentaliteta?

Tako se na programu HTV-u, inače ustanovi koja istovremeno muze ogromne svote javnog novca dok je i veliki porezni dužnik, pojavljuje anketa među „običnim“ građanima u kojoj i voditelj i anketirani složno osuđuju „cinkanje“ za 500 kuna. Tako se penzionerke s 1500 kuna penzije gotovo kunu da bi radije umrle nego otkucale lokalnog pekara. To što je tip s dva dućana na neki čudan način skucao lovu za novi BMW kao da nikog nije briga. Važno je ne biti cinker.

Nisu samo protiv jačanja fiskalne discipline uboge penzionerke kojih su mirovine dijelom i tako niske zbog mangupa koji ne plaćaju porez. Tako se i dežurni moralizator s T-comova portala Vuk Perišić pridružuje u osudi vladinih mjera. Tako su građani koji poštuju i podupiru zakon za njega „doušnici“, „nakaze“ i „mali gadovi“. Korištenje suvremene tehnologije u poreznom nadzoru za gospodina Perišića je „orwelijanska strava“ i nadzor Velikog brata.

Perišići gotovo poziva da se državi ne plaća porez jer ona zbog svoje „neefikasnosti“ navodno nema legitimitet da uzima pare. Izbori, glasanje, narod kao izvor vlasti Perišiću kao da vrlo malo znače. Možda bi pravo glasa trebalo dati samo efikasnima, krkanima koji su se znali snalaziti i kojih se gospodarsko umijeće svodilo na to da u dilu s političarima ukradu tvornice, otpuste radnike, sruše pogone i na njihovu mjestu sagrade preskupe stanove?

Sada kada se taj „model“ iscrpio traže savjete i saveznike u HDZ-u Tomislava Karamarka koji se zalijepio za Bleiburg i slične teme i ne može se od njih odmaći. Možda bi se građevinska operativa mogla zaposliti na ekshumacijama žrtava drugog svjetskog rata?

Ne bi bilo lopovske privatizacije da njezine vukove nisu podržavali milijuni naivnih jataka poput umirovljenice pred pekarom iz ankete HTV-a. U tom smislu to što t-comov Vuk podržava „uspješne“ vukove neplatiše, koji bi i dalje janjetinu za male pare, i nije tako iznenađujuće.