Postoje takva mjesta. To su prostori u kojemu se susreću „oni gore“ i „oni dolje“. Tu se razmjenjuju poruke. Vladajući na njima drže pompozne govore. U njima nastoje općinstvu predstaviti navodno idiličnu sadašnjost koju slijedi obećavajuća budućnost. Oni kojima se vlada tu pokušavaju uputiti, onima koji vladaju, izraze svog nezdovoljstva i to često na krajnje nedorečen i konfuzan način. Takvi prostori kao da ne gube, kao mjesto komunikacije, na važnosti i u našem dobu digitalnog priopćavanja, kada se poruke razmjenjuju brzinom svjetlosti.

Takvo je jedno mjesto Trg sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu. On je kao stvoren za to. Na njegovoj zapadnoj strani nalazi se palača Vlade, a na istočnoj teški i monumentalni kompleks zgrada Sabora Republike Hrvatske. Sjeverno svoje sjedište ima Ustavni sud, a južno, na mjestu gdje gradske vijećnice stoje od srednjeg vijeka, nalazi se zgrada Skupštine Grada Zagreba.

Tu se nalazi srce političke moći vjerojatno još od 1547. kada se Zagreb (točnije Gradec) prvi put spominje kao „metropolis Croatiae“, glavni grad Hrvatske. Još polovicom 18. stoljeća nezadovoljni seljaci iz Moslavine došli su protestirati pred „kraljevinsku kuću“, koja je stajala na mjestu današnje sabornice, kao bi vlastima izložili svoje „poteščice“.

Kada propada Habsburška monarhija 1918. tu masa, 29. listopada, „priseže na vjernost“ novoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba. S prozora Banskih dvora „narodu“ se obraćaju Maček, Pavelić i Tito. Zato nije čudno što je veliku uzbunu izazvala zabrana javnog okupljanja na ovom trgu. 2005. vlada HDZ donijela je ovakvu odluku, koja je sada, u srpnju 2012. (uz neka ograničenja) ukinuta.

Masa pred Sabornicom 29. listopada 1918.

Nije baš da su sada demonstranti nahrupili. Primijetio sam samo okupljanje nekoliko desetaka radnika RIZ-a i to je to. Razlog za to je činjenica da Trg sv. Marka odavno nije najvažnija točka s koje se upućuju poruke „urbi et orbi“. To je danas Trg bana Josipa Jelačića, do 1990. Trg Republike. 1971. Savka Dabčević Kučar izabrala je ovaj prostor za svoj najvažniji javni istup. Tu je Franjo Tuđman organizirao svoje javno ukazanje povodom konstituiranja višestranačkog Sabora 1990. kao i primanja Hrvatske u Ujedinjene narode. Tu se održao i protestni skup povodom pokušaja gašenja radija 101 itd.

Tako je pokušaj zabrane javnog okupljanja na ovom trgu tijekom 90-tih predstavljao znatno ozbiljniji problem nego slična zabrana vezna za Trg sv. Marka. Nije ni čudo da su tu zabranu pratili sukobi fizički sukobi s demonstrantima dok je zabrana okupljanja na Trgu sv. Marka prošla zapravo prilično „jeftino“.

U Hrvatskoj dakle, „oni gore“ i „oni dolje“ komuniciraju preko Trga bana Josipa Jelačića. On je prostor i bijesa i parade. Sutra će to opet biti negdje drugdje.