Teško je biti jedinstven, originalan. To se posebno odnosi na dizajn i marketing. Ako na tuđi koncept uspiješ dodati 20 – 30 % svojih domišljanja puno si učinio. To vrijedi i za predizborne video spotove političkih stranaka kako u inozemstvu tako i u nas. Na spot HDZ-a koji sadrži samo obraćanje Jadranke Kosor nema smisla trošiti riječi. Govor koji počinje ukazivanjem na vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja koji se zavjerio protiv partije i nastavlja se inzistiranjem na revolucionarnim zaslugama, može imati uzor samo u istupima Konstantina Črnjenka u ime politibiroa Sovjetskih komunista.

Spot Kukuriku koalicije „Imamo plan“ vrlo je profesionalno napravljen, no takav kakav je mogao bi funkcionirati i kao reklama za kavu, margarin ili suhomesnati narezak. Da ne govorimo o tome da o „planu“ nema ni riječi. Sam koncept spota preuzet je iz reklame za predsjedničke kampanju Ronalda Regana 1984. „Morning in America“. U nekim dijelovima Reganov je spot doslovno citiran: u oba slučaja na početku se pojavljuje ribarska brodica, imamo konje, mlade koji se vole i sl. „Morning in America“ je klasik političkog marketinga i svaki profesionalac zna za njega.

Cilj reklamnih spotova političkih stranaka vrlo je rijetko suvislo predstavljanje političkih programa. Politički spotovi ciljaju na osjećaje. Vrlo malo birača prije glasanja stavlja programe stranaka na stol, detaljno ih analizira i podcrtava ono što im se sviđa ili ono što im je sporno, pa tek potom donosi odluku. „Imamo plan“ ili ti „Morning in America“ ima za cilj potaknuti u glasača osjećaj optimizma i poleta. Taj osjećaj trebao se povezati kako 1984. za Ronalda Regana tako i 2011. za Kukriku koaliciju. Ljudi ne glasaju za programe nego za ljude u koje imaju povjerenje da obećano mogu i provesti. Osjećaj povjerenja je najveći kapital koji neki političar može posjedovati. On se teško stječe i lako gubi.