Pod diskretnim osvjetljenjem, u vitrinama drvenih okvira pohranjeni su predmeti od srebra i zlata. To su materijali jedini dostojni da u sebi čuvaju zemne ostatke kršćanskih mučenica i mučenika, pa čak i kada je njihova autentičnost vrlo upitna. Samo šum klima uređaja narušava tišinu. Prostor kao stvoren za kontemplaciju.

Takva atmosfera i priliči samostanu benediktinki, ženskog monaškog reda koji se odlučio radikalno odvojiti od buke i prolaznosti svakodnevice. Zbirka umjetnina benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, čuveno zadarsko „zlato i srebro“ tu počiva i premda je izvučena iz prvobitnog konteksta, sačuvala je uz svoja materijalna svojstva i dio duhovnog ozračja u kojem su, na svaki način dragocjeni predmeti, nastali.

Predmeti od plemenitih kovina različite su umjetničke vrijednosti. Svojim brojem i kvalitetom ističu se oni iz druge polovice XIV. i početka XV. st. Tada je Zadar bio pod vlašću Anžuvinaca. U tom je razdoblju ovaj grad bio dio velike države, gotovo carstva, koja se protezala od Baltičkog mora na sjeveru do Napulja na jugu i Bugarske na istoku. Anžuvinci, napuljska kraljevska kuća francuskog podrijetla stvorila je na trenutak ogromno, međusobno povezano, područje.

Ono je najmanje labava, politička cjelina, a puno više prostor novih mogućnosti za ekonomsko i kulturno povezivanje. Danu šansu, važne luke na putu prema južnoj Italiji koja ujedno povezuje Sredozemlje i naglo napredujuću Srednju Europu, Zadar je velikim dijelom iskoristio. Anžuvinska vladavina je njegovo zlatno doba. Potom Mlečani, a zatim Austrijanci odvajaju ga od njegova zaleđa i pretvaraju u utvrdu za zaštitu pomorskih putova i mjesto za stanovanje državnih birokrata i vojnika.

Kada komunističke vlasti financiraju i uređuju muzej u samostanu zadarskih benediktinki oni podižu spomenik anžuvinskom Zadru ali i sebi. Oslobođenjem Zadra od talijanske vlasti komunisti su omogućili gradu, da barem dijelom vrati svoju ulogu iz kasnog srednjeg vijeka, da ponovo postane poveznice zaleđa i Sredozemlja.

Sličnu priču nam priča i izložba o luci antičkog Nina, u današnjem Zatonu kod Zadra, u obližnjem arheološkom muzeju. Dugotrajna podvodna istraživanja iznijela su na vidjelo stotine predmeta. Oni su znakovi vidnog prosperiteta. Osobito je važno da gotovo nema dijela Rimskog carstva iz koga nije došao bar poneki predmet. Zaton je napredna luka jer trguje s cijelim antičkim svijetom.

Danas je jako moderno govoriti protiv političkih i ekonomskih integracija. To i ja ponekad činim. To nas pak ne smije ostaviti gluhima na argumente u prilog jačeg i bržeg povezivanja s drugim državama i asocijacijama država. Prošlost Zadra i njegova kulturna baština jak su argument za navedenu orijentaciju. Pa ako je povijest „učiteljica života“ ponekad je i poslušajmo. Možda od nje onda i dobijemo neku peticu. Barem iz zalaganja.