Dragi stranački prijatelji,
sve na svijetu ima svoj rok trajanja. U nekim slučajevima on je duži, a u nekima kraći. Navedeno vrijedi za stvari, ljude ali i organizacije. Vrijeme trajanja ipak se može skratiti ili produžiti. To zavisi o tome kako se čime služimo, kako nečime upravljamo.

SDP danas izgleda kao nešto preko svake mjere potrošeno. Da li je tako moralo biti? Nije. Prestarjeli SDP je rezultat lošeg upravljanja ali, što je posebno pogubno, mentaliteta koji prevladava unutar stranke počevši od običnih članova do vodstva.

Žarište stranačkih aktivnosti umjesto da je usmjereno na zahtjeve birača i neophodne društvene promjene već godinama se nalazi na unutarstranačkim odnosima. Važno je samo osigurati dominaciju unutar stranke, a potom sve ide samo po sebi. SDP je navodno „brand“ za koji glasači glasaju po inerciji, a posebno kada im se HDZ popne na vrh glave. I tako, tko pobjeđuje na unutarstranačkim izborima mističnim silama koje izvoru iz stranačkog loga nužno mora ostvariti i rezultat na izborima.

Izborni rezultati pokazuju da to nije tako. Kada članovi stranke ne izabiru u vodstvo i kao kandidate osobe koje uživaju ugled u SDP-ovom biračkom tijelu glasači naravno neće za takve izdanke stranačke demokracije glasati. Tada džaba logo, uzalud „brand“.

Iscrpljivanje u unutarstranačkim spletkarenjima ne ostavlja vrijeme, prostor i energiju za bavljenje onim čime bi se stranke trebale baviti, a to je politička mobilizacija građana i oblikovanje njihovih interesa. Važnije je uvjeravati neku umirovljenicu kako je eto baš došlo njeno vrijeme da ode „puno više“ ako njega podrži na izborima za predsjednika lokalne stranačke organizacije.

Da se razumijemo u svim političkim organizacijama važnu ulogu imaju i osobni interesi. Problem je SDP-a što su uski, osobni interesi ostali jedini njegov „sadržaj“. Umjesto politike imamo pričanje loših „dosjetki“ na račun vladajućih i samopromociju koja ima karikaturalne oblike. Ukratko, SDP nije više politička organizacija.

Navedeni problemi postoje u SDP-u otkako sam se, prije gotovo dvadeset godina u njega učlanio. Tako danas nedostatak srama pokazuju i Račanovi i Milanovićevi i Bernardićevi kadrovi, no vodstvo je to nekako uspijevalo držati pod kontrolom. Kada je to nestalo i kad je apeliranje na ambicije i loše strane članova (a svi ih imamo) postalo osnova stranačkog djelovanja naravno da se stranka morala iznutra urušiti. SDP umjesto da ljude čini boljima čini ih gorima. Na ovaj način je SDP uništio na tisuće svojih članova koji bi u nekim drugim okolnostima, u nekoj drugoj atmosferi bili korisni i sebi i zajednicama u kojima žive.

Zato je SDP, ovakav kakav je za ovu zemlju i društvo štetan. Kao loša i nemušta oporba i on snosi dio krivice za loše poteze aktualne Vlade. Došlo je to toga da javnost smatra kako je vlada doduše katastrofalna, no SDP-u rejting samo pada. Dakle, od ove vlade za hrvatskog birača bila bi još gora vlada ovakvog SDP-a!

SDP je u jednom razdoblju mog života snažno utjecao na moj javni, profesionalni pa i privatni život. U njemu sam upoznao puno dobrih ljudi, kvalitetnih osoba. Smatram ipak kako je način razmišljanja koji uništava stranku definitivno prevagnuo. Njegovi nositelji to znaju, no u slučaju da odstupe bili bi „nigdje“, a njihovo mjesto pod suncem im je ipak najvažnije.

Tako moj izlazak iz SDP-a u puno manjoj mjeri u meni potiče osjećaj tuge, a puno više olakšanja.