Predsjednica republike Kolinda Grabar Kitarović u razgovoru s novinarkom Natašom Božić, komentirajući nepotizam u hrvatskom društvu, između ostalog je izjavila: “Odgovorni smo svi mi svih ovih godina, to je naslijeđe, rekla bih, još austrougarskog sustava pa onda dalje.”

Nasljeđe Austro–Ugarske? Utjecaj Habsburške monarhije na hrvatsko društvo dubok je i nepobitan, no da li se on baš može povezati s nepotizmom? Civilizacijsko nasljeđe ove drevne monarhije vrlo je složeno i u njemu ima svakako negativnih elemenata. U njih možemo ubrojiti, primjerice, birokratiziranost društva koje može poprimiti i apsurdne oblike. Samodovoljnost i bešćutnost habsburških uredskih silnika Franza Kafka je učinio besmrtnim u svom romanu „Proces”.

Još mračniji dio naslijeđa Habsburške monarhije je malograđanski mentalitet srednjoeuropskih varošica koji je podozriv prema svemu što je i malo drugačije od na tradiciji utemeljenoj prosječnosti. Iz njega je izraslo najveće zlo dvadesetog stoljeća – nacizam.

Ali nepotizam? Pod tim pojmom podrazumijeva se davanje povlastica rođacima i bliskim prijateljima. Ta je pojava prvenstveno obilježje društava u kojima su veze među krvnim srodnicima osnovni mehanizam njihova djelovanja. U modernim društvima on ima drugorazrednu važnost ili je čak nebitan. U njima društvene odnose uređuje sudstvo, tijela predstavničke i izvršne vlasti. I da, jaka birokracija. Samo u društvima slabih državnih činitelja nepotizam je bitan. To Austro-Ugarska nije bila.

Nepotizam je nasljeđe ruralnih društava u kojima se pojedinac nije mogao osloniti na zaštitu države već ju je morao tražiti među rodbinom. To je primjerice bilo propadajuće Osmansko carstvo pa tako i Bosna i Hercegovina. Dakle tu je glavno izvorište nepotizma, no nije zgodno zamjeriti se svom biračkom tijelu.