Jutarnji list nedavno je objavio članak o posljednjem počivalištu pripadnika francuske kraljevske dinastije Burbona u Novoj Gorici, danas u Sloveniji. Stjecajem okolnosti, posljednji francuski kralj iz ove dinastije, Karlo X. pokopan je (s članovima svoje obitelji) u jednom samostanu pokraj navedenog mjesta. To je, od nedavno, taj kraj učinilo dodatno turistički primamljivim. Zato su Slovenci odbili zahtjeve francuskih monarhista da se Karlo i njegovi potomci ekshumiraju, a njihovi ostaci prenesu u opatiju Saint Denis gdje je posljednje počivalište velike većine francuskih kraljeva.

Postoje li i na području Hrvatske grobovi stranih vladara? Najbliže rečenome, što mi pada na pamet, zemni su ostaci, relikvije prvog mađarskog kralja Stjepana. One se od kraja 16. st. spominju kao dio zbirke svetačkih ostataka dominikanskog samostana u Dubrovniku. Prije nekoliko godina pojavila se inicijativa da se relikvije sv. Stjepana kralja predaju Mađarima što su Dubrovčani žustro odbili. To nije prvi put da se političkim pritiscima Dubrovčanima nastoje uzeti drevne relikvije. Kada je Dubrovnik, poslije bitke pod Bečom 1684., priznao formalno vrhovnu vlast Habsburgovaca ovi su tražili da se u Beč dopreme ostaci prvog mađarskog kralja. Dubrovčani su to prvotno odbili, no na kraju je postignut kompromis. U Beč je poslana desnica davno umrlog vladara, dok su lubanja i donja vilica ostali u Dubrovniku do današnjeg dana.

Malo je poznato da vjernici i posjetitelji, kada ulaze u splitsku katedralu, prolaze ispod sarkofaga dvaju ugarskih princeza, Margarete i Katarine. Radi se o kćerkama kralja Bele IV. Navedeni je, u bijegu pred Mongolima, neko vrijeme utočište pronašao u utvrdi Klis pokraj Splita. Tu su dvije djevojčice nažalost umrle.

Usprkos svemu navedenome još nismo utvrdili postoji li na području Hrvatske grob nekog stranog vladara? Za to se moramo vratiti još dublje u prošlost. Grob nalazimo na pomalo iznenađujućem mjestu. Danas su tu moćne dizalice koje dižu čelične oplate brodova na kojima potom marljivo rade brojni zavarivači, cjevari i slični. Grob se nalazio na otočiću Uljanik kod Pule, po kome je istoimeno brodogradilište dobilo ime i gdje se pogoni tog industrijskog diva i danas nalaze.

Na tom otočiću, sa svojom obitelji boravio je kralj Roksolana Rasparagan u II. stoljeću. Roksolani su bili narod sarmatskog, iranskog podrijetla koji je, seleći se s Kavkaza preko današnje Ukrajine, u I. st. našao svoj dom u Podunavlju. Tu je predstavljao stalnu prijetnju Rimljanima. Roksolanski konji i konjanici u željeznim oklopima, nalik na kasnije srednjovjekovne vitezove, bili su Rimu opasni protivnici. Početkom II. st. rimski car Hadrijan  pobijedio je Roksolane zarobivši njihova kralja, spomenutog Rasparagana i njegovu obitelj. Rasparagan je ostatak života potom morao provesti u razmjerno luksuznom zarobljeništvu na navedenom otočiću pokraj Pule. Kada su tu austrijske vlasti počele podizati objekte arsenala svoje mornarice u 19. st. naišle su na ostatke grobova Raspargana i njegove obitelji s  nadgrobnim natpisom s njegova sarkofaga.