Ove godine svečano je obilježeno 450 godina od bitke za Siget. 1566. oko dvije i pol tisuće branitelja te utvrde u južnoj Mađarskoj, pretežno Hrvata, na čelu s nekadašnjim hrvatskim banom Nikolom Šubićem Zrinskim, više je od mjesec dana pružalo otpor turskoj vojsci od oko 100.000 ratnika. Kada je otpor postao beznadežan Zrinski, s preostalim braniteljima, krenuo je u juriš iz zapaljene tvrđave. Jurišao je u sigurnu smrt. Prije samog pada utvrde umro je prirodnom smrću i turski zapovjednik, najslavniji vladar Otomanskog carstva, sultan Sulejman Veličanstveni. Turci su u opsadi izgubili oko 20.000 vojnika i što zbog gubitaka, a što zbog smrti sultana odlučili su se povući i odustati od planiranog napada na Beč i osvajanja srednje Europe.

Mnogi povjesničari drže opsadu Siget jednim od najvažnijih događaja 16. st. Tada je turska sila, koja je bila na svom vrhuncu, spriječena u daljnjem prodiranju na zapad. Čuveni kardinal Richelieu držao je bitku za Siget događajem koji je spasio europsku civilizaciju.

U obranu temeljnih vrijednosti europske civilizacije Hrvati nisu stali samo u 16. st. Učinili su to i u 20. st. kada je fašizam zaprijetio samim temeljima europske uljudbe u još većoj mjeri nego što su to činili Turci. U toj borbi su Hrvati podnijeli velike žrtve, a jedan od žrtvenika na koje su te žrtve bile položene bila je i bitka na Sutjesci. Ta bitka odvijala se na jugoistoku Bosne, na granici s Crnom Gorom krajem svibnja i u prvoj polovici lipnja 1943. Ona je bila dio pokušaja osovinskih snaga, u prvom redu Nijemaca, da unište glavninu partizanskih jedinica, prije očekivanog iskrcavanja Saveznika na istočnoj obali Jadrana.

Partizani su se našli opkoljeni u dolini rijeke Sutjeske i po okolnim planinama i činilo se da je njihovo uništenje neizbježno. Usprkos činjenici da je oko 127.000 osovinskih vojnika opkolilo 16.000 partizana, glavnina partizanskih jedinca uspjela se probiti iz obruča. U ovoj velikoj pobjedi Hrvati partizani i partizanske jedinice iz Hrvatske odigrali su, vjerojatno, ključnu ulogu. Usprkos trijumfu gubici hrvatskih jedinica bili su strašni. Samo u jednom danu Druga dalmatinska brigada izgubila je 600 boraca, no nije odstupila ni za pedalj.

Po iskazanoj hrabrosti i žrtvama bitke kod Sigeta i na Sutjesci su usporedive, s tom razlikom da su Hrvati u dolini spomenute rijeke, s pripadnicima drugih naroda bivše Jugoslavije pobijedili, dok su Hrvati, Mađari i Nijemci bitku za Siget izgubili. Isto tako broj hrvatskih žrtava na Sutjesci je bio daleko veći nego u Sigetu.

Može se prigovoriti da Hrvati u bitci na Sutjesci nisu sudjelovali kao hrvatska vojska ni pod hrvatskim obilježjima, no isto vrijedi i za junake iz Sigeta. I jedni i drugi su izginuli braneći područje koja danas nije dio Hrvatske. Partizani su činili zločine. Nemajte iluzija da su Zrinski i njegovi vitezovi bili puno bolji. Sam poginuli ban bio je alkoholičar i kockar koji se okrutno obračunavao sa svojim kmetovima premda su mu bili, većinom, sunarodnjaci.

Tako dok se bitka za Siget, s pravom, slavi na sve strane o bitci na Sutjesci se šuti. Hrvatska država mora obilježavati hrvatsku žrtvu i žrtvu drugih naroda s područja Hrvatske u tom zabačenom dijelu Bosne i Hercegovine. Na žalost ni jedan hrvatska vlada nije se osjetila ponukanom iskazati poštovanje žrtvama Sutjeske. Hoće li to učiniti ova Andreja Plenkovića?