Nedavno mi je pozornost privukao članak iz „Antifašističkog vjesnika“ koji je upozorio na korištenje motiva petokrake zvijezde s predromaničkog, „starohrvatskog“ reljefa iz krstionice Splitske katedrale (Jupiterov hram) u ukrašavanju obilježja žrtvama fašističkog terora u Matuljima kod Rijeka.

“Dorađeni” reljef s prikazom hrvatskog ranosrednjovjekovnog vladara.

Upotreba elementa predromaničke umjetnosti u političkoj propagandi nešto je što je karakteristično za političke snage na hrvatskoj desnici. Kod njih je sve nešto na „troplete“, s „tropletima“ i sl. To je rezultat stava starije hrvatske povijesti umjetnosti koja je u reljefnoj plastici hrvatskog ranog srednjeg vijeka, kada su Hrvatskom vladali domaći vladari „narodne krvi“, tražili izraz posebnog, hrvatskog nacionalnog duha koji je kasnije navodno bio zatomljen. „Starohrvatska“, predromanička umjetnost, usprkos svojim regionalnim posebnostima, gotovo je identična onoj koja je nastajala u ranom srednjem vijeku, na području sjeverne Italije. Zanimljivo je da se i tamo toj umjetnost nastojalo dati „etnički“ karakter pa je bila nazivana „langobardskom“, po Langobardima, germanskom narodu koji je u ranom srednjem vijeku vladao sjevernom i dijelovima južne Italije.

Spomenik žrtvama fašizma u Matuljima.

Priča o predromaničkim reljefima u krstionici splitske katedrale vrlo je zanimljiva. Oni prvotno nisu bili izrađeni za taj prostor. To se vidi po tragovima rezanja kamena i njegova preklesavanja. Po stilskim obilježjima oni su najsličniji predromaničkim reljefima iz „Šuplje crkve“ u Solinu iz XI. st. „Šuplja crkva“, koja je sačuvana samo u temeljima, vrlo je vjerojatno bazilika sv. Petra i Mojsija u kojoj je okrunjen kralj Zvonimir. Oltarna pregrada iz te crkve vjerojatno je prenesena u krstionicu i tu prilagođena novoj svrsi. Najpoznatiji reljef iz splitske krstionice upravo je onaj koji prikazuje ranosrednjovjekovnog hrvatskog vladara, Petra Krešimira IV. ili Zvonimira.

“Petokraka” iz krstionice katedrale u Splitu.

Premda je kraj 11. st. vrijeme koje je rano za upotrebu grbova (ovi se šire tek s križarskim ratovima) uz puno dovijanja i mašte, mogli bi pretpostaviti da je velika petokraka, pentagram, znak vječnoga života, možda mogla biti neko obilježje hrvatskog vladara, na primjer Zvonimira. Svi su ti reljefi bili nekada obojeni žarkim bojama, pri čemu je crvena bila posebno česta. Crvena petokraka kao prvi hrvatski grb? Smjela pretpostavka ali za današnju hrvatsku političku scenu vrlo provokativna.