Grobnica od zlata?

Borci protiv diktature, gerilci koje progone tajne službe i podvrgavaju bestijalnim mučenjima. Ne, to nije prilog o nekom ljevičarskom pokretu u zemljama „trećeg svijeta“, to je slika ustaške emigracije koju nam servira Miljenko Manjkas u seriji “Jugoslavenske tajne službe”, a prikazuje se na javnoj, državnoj televiziji.

Miljenko Manjkas

Miljenko Manjkas

Takav dojam može steći neupućena osoba gledajući jučerašnju epizodu (23. travnja 2012.) navedene serije koja se mahom bavila akcijom „10. travanj“ odnosno „Gvardijan“. Radilo se o pokušaju ustaške emigracije da tijekom 1947. i 1948. podigne ustanak u Hrvatskoj protiv komunističke vlasti. Akcija se temeljila na izvještajima o navodno brojnim i dobro organiziranim pobunjenicima protiv partizanske vlasti – „križarima“ koji samo čekaju ustaško vodstvo da bi potaknuli djelatnost širokih razmjera. U stvarnosti „križari“ su bili pripadnici vojnih formacija nekadašnje NDH koji su se skrivali po šumama prvenstveno želeći sačuvati vlastitu glavu pred partizanskom represalijama baveći se razbojništvom (kojega su žrtve uglavnom bili obični seljaci) kako bi došli do hrane.

Komunističke vlasti su od početka bile upućene u pokušaj dizanja „ustanka“ kojim su trebali rukovoditi Manjkasovi „gerilci“ Ljubo Miloš i Božidar Kavran. „Gerilac“ Ljubo Miloš bio je zapovjednik koncentracijskog logora Jasenovac. Svoj „mandat“ u Jasenovcu obilježio je i za kriterije jednog logora smrti osobitim sadizmom. „Gerilac“ Kavran bio je od svibnja 1943. zamjenik zapovjednika svih ustaških formacija. Da li je i ekipa okupljena oko ovakvih spodoba mogla biti puno bolja?

Velika je pozornost dana i Mati Frkoviću, bivšem ministru unutarnjih poslova NDH, koji se zahvaljujući iznimnoj tjelesnoj snazi odupro pokušaju jugoslavenskih tajnih službi da ga u Austriji otmu i prevezu preko granice. Frković ispada nekakav akcijski junak.

Epizoda završava posebno „dirljivom“ scenom. Narator se slika pred grobom ustaškog poglavnika Ante Pavelića u Madridu i konstatira kako je poglavnikovo mjesto ukopa zapušteno. Dobro da nije pri tome naletio na još kojeg „zalutalog“ kandidata za predsjednika HDZ-a (kao što je „zalutao“ u španjolskom velegradu dr. Kujundžić). Možda bi trebalo organizirati i humanitarnu akciju za obnovu poglavnikova groba pod nazivom „U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa od Hrvata“. Organizatori bi od prikupljenih sredstava uzeli ponešto za svoj „trud“, a Sabor bi bio pokrovitelj.

Tako je javna televizija u ponedjeljak, 23. travnja u formi televizijskog dokumentarca otvorila jedan smrdljiv grob, iz kojega je ispuzao zombi moralnog i povijesnog relativizma, relativizma po kojemu u drugom svjetskom ratu nema dobrih i loših momaka nego postoje samo zaraćene strane od kojih je svaka imala svoje zločine i zločince. To je poluistina, dakle najopasnija laž.

Torture OZN-e neće očistiti ustaški pokret od krivnje za ubojstva i progone desetaka tisuća posve nevinih ljudi. Zar bi to što je nekog okorjelog ustašu OZN-a mučila vodom (kao pripadnike Al-Kaide CIA-a početkom 21. stoljeća) u meni trebalo izazvati zgražanje i suosjećanje za ustaške “gerilce”? Ma koliko ne odobravao takve metode -teško.

Povijesni relativizam treba pokopati jednom za svagda. Na grob treba staviti tešku ploču i ostaviti ga da ga pokrije trava povijesnog zaborava.

Ovaj unos je objavljen u Politika i povijest i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.