Blaž Lorković (1839. – 1892) ekonomist, pravnik, kulturni i politički radnik, utemeljitelj hrvatske političke ekonomije.

Milan Makanec (1843. – 1880.) političar i visokoškolski nastavnik. Istaknuti protivnik hrvatsko-ugarske nagodbe.

Adam Mandrović (1839. – 1912.), glumac, redatelj i kazališni pedagog.

Franjo Marković (1845. – 1914.), književnik i teoretičar estetike. Ima važnu ulogu u uvođenju filozofske terminologije u hrvatski jezik.

Josip Maroičić (1812. – 1882.), austrijski general topništva. Istaknuo se u borbama protiv talijanskih revolucionara 1848., a posebno u velikoj pobjedi austrijske vojske nad talijanskom kod Custozze 1866.

Grga Martić (1822. – 1905.), franjevac i književnik. Istaknuti preporoditelj Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Nikola Mašić (1852. – 1902.), slikar. Istaknuo se svojim krajolicima i prikazima životinja.

Petar Matković (1830. – 1898.), geograf i statističar. Jedan od osnivača Statističkog ureda Hrvatske i Slavonije.

Antun Mažuranić (1805. – 1888.), istaknuti književnik i jezikoslovac preporodnog razdoblja.

Ivan Mažuranić (1814. – 1890.), preporoditelj, književnik i političar. Kao ban (1873. – 1880.) zaslužan je za brzu modernizaciju Hrvatske. Najpoznatije mu je književno djelo „Smrt Smail-age Čengića“.

Celestin Medović (1857. – 1920.), slikar. Istaknuti slikar povijesnih kompozicija, religioznih tema i krajolika.

Matija Mesić (1826. – 1878.), povjesničar. Posebno se istaknuo istraživanjem hrvatske povijesti kasnog srednjeg vijeka.