Da, svi ćemo se složiti kako je zlo u politici uvijek prisutno. Ono uzima različite oblike, no jednu formu, točnije jedan spol, zlo u politici osobito često uzima. Političko zlo je vrlo često žena. Pri tome ne mislim na žene političare. Njih je premalo i, usprkos nekim iznimkama, razmjerno su malog utjecaja, da bi predstavljale ozbiljni činitelj u političkom odlučivanju. Ipak, žensko zlo prožima politiku. Kako to, ako se ne radi o ženama političarkama? Prema pristašama teze o ženskom zlu u politici žene upravljaju neformalnim političkim tokovima.

Gospodarice političkog podzemlja tako bi bile zapravo supruge i ljubavnice utjecajnih političara. Dok potonji paradiraju u Saboru i na sjednicama Vlade prave odluke donose njihove žene. Dok u dnevnom boravku zajedno gledaju televiziju, ručaju u kuhinji ili čitaju u krevetu prije spavanje žene neumoljivo svojoj volji podvrgavaju svoje mlake supružnike. Tada se odlučuje o novim ministrima, veleposlanicima, krupnim poslovnim odlukama vezanima za javna dobra.

Kakav Tuđman? Ankica je odlučivala o svemu. Da nije bilo pohlepne Mirjane, Sanader bi još bio premijer. Sanja Milanović je postavila pola ministara. Takve i slične „teorije“ bez prestanka kolaju kavanskim stolovima. Konačno su ove zločeste maštarije dobile svoju potvrdu u „aferi konzultantica“. Crvenokoso zlo, Ana Šarić Karamarko je upropastila čovjeka koji je HDZ doveo do pobjede na pet izbora. Na stranu što su konzultantske tvrtke fatalne Ane zapravo od početka bile paravani za pranje novca, navodno naivnog, prvo ljubavnika pa supruga. Baba je kriva.

Tako i portal Index ilustrira svoje članke vezane za „aferu konzultantica“ slikom Ane Karamarko na kojoj izgleda kao crvenokosa vještica. Demonsko stvorenje, nema sumnje. Suvremena lady Macbeth, lik iz Shakespearove drame, koja je svojom pretjeranom ambicijom upropastila svoga supruga kao i cijelu zemlju. Predrasude prema ženama privlače javnost. Bojim se kako su osobito atraktivne drugim ženama. Politika je zaista mizogina.