U novom broju tjednika Globus izašao je intervju s bivšim ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem koji je bombastično najavljen kao „obračun“ aktualnog potpredsjednika SDP-a s aktualnim predsjednikom iste stranke Zoranom Milanovićem. Na kraju intervjua ovaj istaknuti SDP-ovac objašnjava zašto bi ponovni izbor Zorana Milanovića išao na ruku HDZ-u. Pri tome se, zanimljivo, prvo poziva na izjavu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kako priželjkuje pobjedu Milanovića na unutarstranačkim izborima za predsjednika. Posebno se okomio na Milanovićevu navodnu ekstremno zaoštrenu retoriku. Prema Ostojiću ona gura od SDP-a glasače umjerene ljevice i centra i baca ih u naručje ORAH-u, Živom zidu i Mostu. Ona mobilizira pristaše HDZ-a dok su pristaše SDP-a više „zabavlja“ nego što okuplja. Na kraju poziva čitatelje „Sjetimo se smirenog i umjerenog Račana i njegovih rezultata“.

Upitno je koliko je primjereno, a za Ostojićeva kandidata za predsjednika SDP-a Zlatka Komadinu i korisno, pozivanje na autoritet najnepopularnijeg političara u Hrvatskoj i predsjednika glavne SDP-u suprotstavljene stranke. Karamarkova izjava podsjeća na onu Vojislava Šešelja u emisiji Velimira Bujanca kako podržava tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića. Zna li Rajko Ostojić što je to sarkazam ili cinizam? Ako ne zna neka pogleda rječnik stranih riječi (i ovo je od mene i sarkastično i cinično).

Što je pak sa spornom retorikom? Radi se o osnovama političke agitacije. Oblikovanje jasne crte razdvajanja između suprotstavljenih političkih opcija je preduvjet bilo kakvog političkog djelovanja. „Ili mi ili oni“ je osnova svake suvisle političke kampanje. Zamislite političko agitiranja tipa „Ni su oni drugi baš tako loši, ali mi smo nešto bolji.“ Nitko ne želi glasati za mlakonje. Konačno, velikim dijelom na valu „ili mi ili oni“ zasnovana je obnova povjerenja glasača u SDP neposredno prije i tijekom kampanje za parlamentarne izbore. Vrlo je dvojbeno i kojoj od velikih hrvatskih stranaka više uzimaju glasača Živi zid i Most. Prema nekim istraživanjima od njih više „štete“ trpi HDZ.

Članovi i glasači SDP-a žele mekši stav prema HDZ-u? Da li se to Rajko Ostojić šali? Treba li štedjeti vladu koja mrcvari hrvatsku državu i hrvatsko društvo samoiscrpljivanjem, međusobnim sukobima i uskrsavanjem ideoloških obrazaca s kojima se europska civilizacija obračunala 1945.?

Da, zaista se moramo prisjetiti Ivice Račana i njegove vlade. Dozvolite mi parafrazirati Aristotela: „Drag mi je Račan, ali mi je istina još draža.“ A da, „rezultati“. Izborni rezultat vlade Ivice Račana bio je 2003. gubitak pola milijuna glasova naspram izbora 2000.! Račanova vlada je u manje od četiri godine uspjela izgubiti više od polovice svog biračkog tijela. Milanoviće vlada je također izgubila povjerenje birača ali se taj gubitak kreće na oko 20%. Koalicija oko Zorana Milanovića „Hrvatska raste“ bila je na korak od sudjelovanja u novoj vladi. Ona oko Ivice Račana bila je miljama daleko. Toliko o korisnosti „smirenosti i umjerenosti“ naspram „zaoštrene retorike.“ Zanimljivo, uz Zlatka Komadinu okupio se i dio sudionika izborne katastrofe iz 2003. – Davorko Vidović, Željka Antunović, Tonino Picula i naravno Rajko Ostojić koji je u Račanovoj vladi bio zamjenik ministrice zdravstva.

Pa onda izbor kojeg kandidata za predsjednika SDP-a bi više išao na ruku HDZ-u? Prema anketi koja je Promocija plus napravila u siječnju 2016. za potrebe RTL-a više od 43% birača SDP-a bilo je za ostanak Zorana Milanovića na čelu stranke za koju glasaju. Samo 8,4 % istih je doživljavalo Zlatka Komadinu na čelu SDP-a kao dobru ideju. Druga je priča s biračima HDZ-a. Njih je samo 2% za Milanovića. Miljenik HDZ-ovih birača bio je tada Tonino Picula. Trebam li ove podatke još obrazlagati?

I još mi vrag ne da mira i moram se osvrnuti na priču o borbi protiv povlaštene stranačke „aristokracije“ koju navodno vodi skupina oko Zlatka Komadine. Ta „aristokracija“ tobože ne da običnim članovima da dođu do izražaj (čitaj funkcija). Zlatko Komadina je predsjednik županijske organizacije SDP-a već 19 godina. Osobe koje su se rodile kada je Komadina postao predsjednik primorsko-goranskih socijaldemokrata danas su punoljetne i mogu glasati. Rajko Ostojić je saborski zastupnik i potpredsjednik SDP-a. Bio je zamjenik ministra, a potom i ministar zdravstva. Predsjednik je savjeta za zdravstvo SDP-a i predsjednik središnjeg savjeta SDP-a Zagreb. Kada bi se navele sve stranačke i političke funkcije koje je obnašao ili obnaša Davor Bernardić tekst bi bio dulji od službenih naslova habsburških careva. Radi se o stranačkim barunima. On bi vodili borbu protiv „aristokracije“?

Kada se Ostojić služi HDZ-ovom argumentacijom protiv Zorana Milanovića da li ide na ruku HDZ-u? Mislim, ako to i čini to ne čini namjerno. Ono što me zabrinjava je nedostatak ideje, siromaštvo duha stranačkih suparnika Zorana Milanovića. Jadno je kada se oslanjaš na retoriku Tomislava Karamarka ili pričaš o narušenom „zajedništvu“ poput hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Zoran Milanović i ekipa oko njega ima svojih mana. Kada sam ih javno kritizirao dio medija je najavljivao kako će me stići sudbina Aleksandre Kolarić. Usprkos propustima, na koje nisam slijep, daleko sam skloniji Zoranu Milanoviću nego Zlatku Komadini. Rajko Ostojić me je samo učvrstio u tom uvjerenju.