Od stjecanja nezavisnosti do danas, dakle u 25 godina, Hrvatskom su 18 godina upravljale vlade u kojima je jedina ili glavna politička snaga bila Hrvatska demokratska zajednice. Time je ta stranka postala ono što se u politologiji zove „dominantna stranka“. To znači da je u Hrvatskoj vladavina HDZ-a normalno, očekivano stanje stvari. Doduše, povremeno na vlast dolaze socijaldemokrati sa svojim političkim partnerima ali to je nešto iznimno, odmak od uobičajenog.

Aktualni pregovori oko oblikovanja nove vlade otvaraju mogućnost da i u narednom izbornom ciklusu HDZ ne bude na čelu Hrvatske. Lako bi se moglo tako dogoditi da HDZ čak osam godina apstinira od vlasti na državnoj razini. To ne bi značilo za HDZ samo još četiri godine u oporbi, nego i gubitak položaj na koji su se navikli, uz kratke prekide, vladajuće političke organizacije u Hrvatskoj. Mogu li „gladna usta“ u ovoj stranci izdržati toliko dugi post od obnašanja vlasti bez ozbiljnih posljedica po svoju političku organizaciju?

Na drugoj strani biti u oporbi, za SDP, predstavlja normalno stanje. „Oporbeni mentalitet“ duboko je usađen među hrvatskim socijaldemokratima. Položaj opozicije ima i niz, za pripadnike stranke u predstavničkim tijelima, „pozitivnih“ obilježja. Nema odgovornosti za učinjeno, nekažnjeno se može podilaziti biračima, pametovati se može na dugo i široko… Dobro, nije loše ponekad i okusiti malo vlasti ali ipak je ugodnije u toplini oporbene zajedljivosti i zadirkivanja.

Vrlo lako se može dogoditi da u narednim danima dođe do aranžmana koji će natjerati ove najmoćnije političke činitelje na promjenu načina ponašanja i razmišljanja. SDP će morati prihvatiti političku odgovornost kao normalno stanje stvari, a HDZ se naviknuti na život podalje od jasala političke moći.