Što je zajedničko njemačkim nacistima, ruskom caru Nikoli II., sovjetskom vođi Leonidu Brežnjevu, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku? Svi navedeni poklanjali su povjerenje osobama koje su za sebe tvrdile da posjeduju nadnaravne moći. Tako se vođa najveće oporbene stranke navodno oslanja na usluge izvjesne Iris Tarbuk.
Navedena se gospođa predstavlja kao osoba koja kroz oči navodno može „čitati“ dušu. Ona ima pristup duhovima u „onostranom“ svijetu, a i muti nekakve čarobne kapi. Uh! No, ako je suradnja gospodina Karamarka s čitačicom duša u domeni špekulacija ona s „karizmatikom“ fra Smiljanom Kožuljom svima je poznata. Konačno fra Smiljan je vjenčao predsjednika HDZ-a s Anom Šarić!

Fra Smiljan se bavi, ni manje ni više, nego istjerivanjem vraga i različitih duhova iz ljudi. Tako istjeruje duhove horoskopa, duh gatanja u kavu, duh bajanja i sl.
Netko mi može reći: „Kako se usuđuješ prigovarati ovakvim postupcima kada sam vjeruješ kako je neki drvodjelja iz Palestine rođen prije više od dvije tisuće godina u stvari bio utjelovljeni Bog koji je stvorio sve što postoji? “ Treba razlikovati religiju i magiju. Religija je sustav vjerovanja, moralnih pravila i čina i iz toga izveden odnos prema svetom. Uz religiju postoji i magija. Glavno je obilježje magije vjerovanje u nadnaravne sile ali na koje čovjek može utjecati. Magija navodno omogućava čovjeku da zagospodari nadnaravnim i podvrgne nadnaravno svojim željama i potrebama.
Svi se možemo složiti kako nam je sustav moralnih pravila i na njima utemeljenih dobrih djela neophodan bili vjernici ili ne, no vjerovanje da čovjek svojom voljom može gospodariti duhovima, osigurati si financijski dobitak čarobnim formulama, napicima privući osobu suprotnog spola, e u to baš nisam siguran.
Magija je vjerovanje ispražnjeno od etičkih poruka. Uzmeš neke “ kapi“, podvrgneš se prodornom pogledu gospođe Tarbuk i sve je riješeno. Fra Kožulj zapovijeda „duhovima“ i oni se podvrgavaju njegovim naredbama. Premda se pri tome poziva na Isusa Krista puno je bliži čarobnjaku nego svećeniku, magiji nego religiji.
Svaki politički vođa mora imati sustav moralnih pravila koji ga vodi. U pravilu taj sustav osigurava vjera, religija. Problem je kada politički vođa vjeruje kako društvo mijenjaju ne etičke norme nego magični napici i zaklinjanja. Zar će vlada Tomislava Karamarka biti vlada vještaca, čarobnjaka, nekromanata? Tako će primjerice ministar vanjskih poslova pridobivati svoje sugovornike kapima gospođe Tarbuk, a gospodarska će kriza biti riješena tako da fra Kožulj iz svakog Hrvata istjera duh financijskih poteškoća. Zabrinjavajuće je kada je politički vođa toliko nesiguran u sebe da utočište traži u svijetu vračeva i čarobnjaka.
Vračevi i čarobnjaci zaista su nekada bili savjetnici i suradnici vladara. Sjetite se samo odnosa legendarnog kralja Artura i čarobnjaka Merlina. Habsburgovac Rudolf II pokušao je svojim carstvom vladati uz pomoć astrologa i alkemičara. Moderni svijet, u kome danas živimo, nastao je upravo na postepenom odvajanju od magije i magijskog načina mišljenja. Magija je pak tvrdokorna. Uvijek će postojati neka baba Anđa na kraju sela koja će bacanjem vrućeg ugljena u vodu skidati uroke i starim curama obećavati kako će se već ove godine udati za mladog, lijepog i bogatog. Molim vas samo ne dovoditi babu Anđu i u Banske dvore.