Čovjeku je ponekad drago kada se pokaže da ipak nije bio (posve) u pravu. Pet godina od početka istrage povjerenstva Skupštine Grada Zagreba o “ispravcima” GUP-a pravna država ipak počela “raditi svoj posao”…
Kaže mi kolega: „Kako je brzo prošlo!“. Pri tome je mislio na upravo završavajući mandat o saziva Skupštine grada Zagreba u razdoblju od 2009. – 2013. Ja nemam takav dojam. Meni se čini kako sam zastupnikom u Skupštini postao prije barem deset godina. Puno se toga promijenilo.
2009. Milan Bandić je bio SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba. Preko volje, u stilu „ja tebi ti meni“, predložio je kao listu za predstavničko tijelo Grada Zagreba, mahom „Zoranove ljude“. Već tada je bilo jasno da će ovaj kompromis trajati vrlo kratko.
Prve sjednice zastupničkog kluba SDP-a u Skupštini bile se vrlo mučne. Gradonačelnik je neprestano pritiska da prođe ovo ili ono. Ono što je „moralo“ proći prvenstveno je bilo vezano za interese različitih građevinskih poduzetnika. Gradonačelnik Bandić je povišenim glasom stalno upozoravao tadašnjeg predsjednika Gradske skupštine Borisa Šprema i njegovu tajnicu Jadranku Blažević na nekakve „ispravke“ . Bandić je vikao „Zašto ispravci…
View original post još 170 riječi