Međugorci

Otvorena kritika pape Franje  viđenja Blažene Djevice Marije od strane tzv. vidioca koje se događaju u uhodanom ritmu, ponekad i na dnevnoj bazi iznenadilo je mnoge. Brojni hodočasnici u Međugorje, koje privlače  “Gospine poruke” koje prenose danas sredovječni Hercegovci i Hercegovke, drže se osobito dobrim, posebno pravovjernim katolicima. Ispada da to ipak nisu.

Ovakvi stavovi iz vrhova katoličke crkve nisu nikakvo iznenađenje. Čim su se dogodila prva „ukazanja“ 1981. nadležni mostarsko-duvanjski biskup posumnjao je u njihovu autentičnost. Njegove sumnje potvrdile su čak tri biskupske komisije, a njihove rezultate Sv. Stolica je prihvatila još 1998. Sjećam se kako je moj župnik redovito udaljavao od vrata crkve jednog momka zažarenih očiju koji je svake nedjelje poslije mise pokušavao dijeliti papiriće s „najnovijim“ porukama Gospe iz Međugorja.
Problematična ukazanja nisu obilježje samo Međugorja. U dvadesetom stoljeću katolička je crkva izrazito nesklona priznavanju istinitosti ukazanja Krista, Gospe i različitih svetaca pojedincima ili skupinama. Izuzetak predstavlja samo ukazanje u Fatimi u Portugalu. Usprkos tome, posebno poslije drugog svjetskog rata, došlo je do vala navodnih ukazanja Blažene Djevice Marije širom svijeta. Oko mjesta ukazanja i vezano za pojedina „sveta“ mjesta širom svijeta nastaju organizirane skupine vjernika. Oni se obično okupljaju u „molitvenim skupinama“ u kojima njeguju posebnu pobožnost prema Gospi.
Prema brojnim katoličkim teolozima u toj svojoj aktivnosti prelaze granice dozvoljenog. Posebno se to odnosi na koncept promicanja Blažene Djevice kao su-otkupiteljice, spasiteljice uz Krista. Po tom razmišljanju Gospa gotovo postaje „ženski Bog“ što ugrožava same jednobožačke temelje kršćanstva.
„Ukazanja“ i okupljanje vjernika oko „ukazanja“ Katolička crkva ako ne zabranjuje onda aktivno obeshrabruje, no to ne sprečava gomile katolika širom svijeta da svoju pobožnost organiziraju oko dvojbenih „viđenja“. Sama zajednica oko Međugorja broji desetke milijuna ljudi .
Pojedini teoretičari religije odnose se prema katolicima organiziranim oko „ukazanja“ ako ne kao prema posebnom kultu onda kao prema „nepravovjernom“ izdanku katoličanstva.
Prvi slučaj modernih, „nepravovjernih“ ukazanja dogodio se u Amsterdamu između 1945. i 1959. Oko tih ukazanja nastalo je slavljenje „Gospe svih naroda“. Važno alternativno Gospino svetište nalazi se i u Montechiari u Italiji. Danas mjesta neortodoksnih ukazanja Gospe imamo od Vijetnama i Sirije do Sjedinjenih Država i Japana.
Pristaše ovakve vrste pobožnosti su u pravilu konzervativni, tradicionalni katolici, no ako je pokornost crkvenim autoritetima temelj katoličkog naslijeđa u praksi su skupina koja manje ili više skreće od službenih, crkvenih učenja. Međugorci ili katolici?

Ovaj unos je objavljen u Vjera i društvo i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.