Četiri godine – nogometaši (5)

„Fog of war“ ili ti po naški „magla rata“ pojam je preuzet iz vojne strategije. Odnosi se na činjenicu da je tijekom ratnih operacija nemoguće predvidjeti sve okolnosti koje na njih mogu utjecati. Tvorac tog pojma je otac suvremene vojne strategije Carl von Clausewitz. Clausewitz je govorio o ratu kao području neizvjesnosti (Der Krieg ist das Gebiet der Ungewißheit;) u kojem ljudi djeluju u „magli“ koja njihove akcije čini više ili manje neizvjesnima (liegen im Nebel einer mehr oder weniger großen Ungewißheit).

Sammir

Da li je Sammir obožavatelj HDZ-a?

Ova „magla“ postoji u svakoj ljudskoj djelatnosti. U politici ona je osobito gusta. Poseban je problem kako nešto poručiti, a da vaša poruka ne bude ugušena u nepreglednoj močvari informacija koja obilježava suvremene medije. Poruka mora biti originalna, a istovremeno svima dovoljno poznata da bi je mogli prepoznati. Tada je ona poput reflektirajućeg prsluka pa i u uvjetima smanjene vidljivosti upada u oči.

Jednom sam se i ja uspio probiti na ovaj način kroz medijsku maglu. Na sjednici Skupštine grada Zagreba postavio sam pitanje Gradonačelniku o politiziranosti Nogometnog kluba Dinamo, navodeći slučaj navodne podrške igrača tog kluba Hrvatskoj demokratskoj zajednici na parlamentarnim izborima 2007. Kako bih istaknuo svu apsurdnost ovakve podrške spomenuo sam kako teško mogu zamisliti da Cufre u svojoj sobi ima poster Jadranke Kosor, Slepičku dok proučava ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’, kao i slike ministara HDZ-a na Sammirovom noćnom ormariću.

Izjava je postala trenutni medijski hit. Bila bi vjerojatno i vijest dana da se istovremeno nisu sudarila dva zrakoplova Mig – 21 Hrvatske vojske.

Kao svaka dobra poruka ova je bila slikovita, govorila je o karakterima koji su javnosti bili dobro poznati i to u podsmješljivom kontekstu. Da pojednostavim, izjava je bila toliko zabavna da joj, pozornosti uvijek gladni hrvatski mediji, nisu mogli odoljeti. No glavni cilj moje izjave nije bila nikakva zabava.

Ono što sam želio poručiti bio je stav kako je povezanost politike i sporta krajnje neprikladna. Kod nas se situacija nije ništa promijenila još od vremena kada je zagrebačke nogometaše Franjo Tuđman odvodio u Fudbalski klub Partizan iz Beograda. Danas, na početku 21. stoljeća profesionalni klubovi u Hrvatskoj su u velikoj većini povezani za poluge vlasi i javni novac kao u doba Tita, Kardelja i Rankovića. Posebno je glupo vezati neke ideološke i nacionalne vrijednosti uz skupinu legionara koji idu onome koji ih više plati, u što se pretvorio današnji Dinamo. Narugao sam se i samodopadljivosti HDZ-a koji je tada bio na vlasti, a posebno narcisoidnim crtama karaktera Jadranke Kosor.

Sada da li je javnost to doživjela kao nešto više od sarkastične izjave – to je drugi par cipela.

Ovaj unos je objavljen u Lokalna politika, Mediji i politika, Zastupničko pitanje i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.