Zastupnik HDZ-a Gordan Jandroković na sjednici Hrvatskog sabora 10. travnja 2013. zamjerio je predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću i čitanje knjiga. Eto, premijer gubi dane tako nekorisnom radnjom kao što je čitanje dok zemlja propada.

Teza o čitanju kao izrazito nekorisnoj djelatnosti podsjetila me na roman Raya Bradbureya „451 Farenheit“ odnosno film velikog francuskog redatelja Françoisa Truffauta snimljen po ovom književnom djelu. 451 Farenheit je inače temperatura na kojoj papir počinje gorjeti ,izražena u temperaturnoj skali Daniela Gabriela Fahrenheita iz prve polovice 18. stoljeća, koja se još uvijek koristi u SAD-u i Kanadi.

Bradbureyeva knjiga predstavlja tzv. negativnu utopiju u kojoj država, kako bi potisnula nezavisno razmišljanje i individualizam, zabranjuje čitanje i uništava knjige. Za to joj služe jedinice „vatrogasaca“ koje više ne gase požare već su postali državna služba za zatiranje čitanja i spaljivanje knjiga.

Gordan Jandroković

Zapovjednik „vatrogasca“ kapetan Betty na jednom mjestu uvjerava svog podređenog, inače glavnog lika romana po imenu Montag, kako su knjige i čitanje posve nekorisni. Govoreći o knjigama tako kapetan Betty govori Montagu: „Vjeruj mi Montag, svojevremeno sam ih (knjiga) pročitao nekoliko, tek toliko da znam o čemu se radi. Knjige ne govore ništa! Ništa o čemu te mogu poučiti ili u što možeš vjerovati. Ako su fikcija govore o nepostojećim ljudima. Ako nisu, tada je još gore. Jedan profesor naziva drugog idiotom, jedan filozof hvata drugog za grlo. Sve se nešto vrti oko nastanka zvijezda i ugasnuću sunca. Samo se možeš zbuniti.“

Čitajući, dakle, Zoran Milanović ne može postati pametniji nego samo mu slika svijeta može postati još zamršenija. Bolje bi bilo da cuga gemište s prijateljima kao pravi muškarac. Knjige! Kakva bedastoća.

Bivši ministar vanjskih poslova tako se pokušava prikazati kao prizeman, čovjek iz puka koji je uvijek podozriv prema „gospodi“ koja čita i tako krade Bogu dane. Da, Jandroković je jednom pročitao jednu knjigu. To su ga prokleti komunisti natjerali da pročita „Dječaka sa Sutle“. Čitanje nagriza pravog Hrvata u čovjeku. Zato uz zabranu ćirilice trebalo bi promisliti i o zabrani latinice.

Duh kapetana Bettya ne lebdi samo nad sabornicom nego i nad hrvatskim društvom općenito.