Prva pomisao koja većini ljudi padne na pamet kada se spomene riječ diktatura jest nasilje. Nasilje je osnova vlasti svake diktature. Da li je to baš tako? U krajnjoj liniji nema vlasti koja na ovaj ili onaj način, u ovoj ili onoj mjeri, ne prijeti nekom vrstom prisile. Kada bi se diktature zaista temeljile ponajprije na sili, svaki bi građanin trebao imati svoga policajca.

To bi Hrvatima trebalo biti posve jasno. Konačno, povijesno do jučer, živjeli su u komunističkoj diktaturi. Ipak neki masovni nemiri, kao izraz narodnog nezadovoljstva, nisu obilježili razdoblje komunističke vlasti u Hrvatskoj. Policijska i vojna represija ne mogu biti jedino objašnjenje.

To je, još u doba socijalističke Hrvatske, pokušao objasniti veliki hrvatski sociolog Josip Županov. On je u svom članku „Radnička klasa i društvena stabilnost“ iz 1985. ustvrdio da je u Jugoslaviji na vlasti zapravo koalicija komunističke elite i (prvenstveno fizičkog) radništva. Komunistički vlastodršci jamčili su radništvu kakvu takvu ali sigurnu plaću kao i niz socijalnih prava. Za uzvrat radnici nisu propitkivali osnove na kojoj komunisti drže vlast. Pojednostavljeno, radnici su znali da im je jedan socijalni minimum zajamčen ma koliko malo radili, a radničku „lijenost“ komunističko vodstvo je trpjelo dokle god njihove pozicije nisu bile ugrožene.

Josip Županov

Doduše, bilo je tu i neugodnosti. „Vila Velebita“ se mogla zapjevati samo u intimnijem društvu, vicevi o Srbima i Titu pričali su se u pola glasa, ako si bio u „partiji“ trebao si opreznije slaviti Božić, ali da li je to razlog za pobunu?

Kada se malo bolje pogleda političke krize u bivšoj Jugoslaviji pojavljivale su se vezane za pokušaje gospodarskih reformi. One se sve mogu svesti na jednu stvar – zahtjev za većom produktivnošću radnika, hoće reći, radnici bi trebali raditi više. Tada bi počele nevolje jer je tihi pakt između komunista i radništva bio narušen. Ako ti propitkuješ moj rad ja ću onda tvoju vlast učiniti upitnom. Tada bi se reforme zaustavljale i sve se pokušavalo nastaviti po starom.

Zašto je ova priča bitna? Ona ukazuje na mehanizam na koji nastaju i održavaju se diktature. One su uvijek neka vrsta „dogovora“ između nositelja diktature i velikog dijela stanovništva u kojem obje strane udovoljavaju svojim niskim strastima. To je opcija koja bi se mogla ponovo otvoriti i u Hrvatskoj.