Zalijetali su se sve do Skandinavije kako bi se dokopali robova za tržišta islamskih zemalja. Zbog njih je veliki dio sredozemnih obala bio pust i nenaseljen. Oni su bili prva strana sila, protiv koje su zaratile tek stvorene Sjedinjene Američke Države izvan svog matičnog kontinenta. Ta strašna snaga, pred kojom su europskim pomorcima klecale noge, bili su berberski gusari.

Veliki brod berberskih gusara “šambek”

Od 16., a posebno od početka 17. st. ovi su vješti pomorski razbojnici, najčešće novačeni među sjevernoafričkim Berberima, starosjediocima sjeverne Afrike, sve do početka 19. st sijali  teror po Atlantskom oceanu i Sredozemlju. Iz svojih luka, na području obala današnjeg Maroka, Alžira, Libije i Tunisa, zadavali su muke i najjačim europskim pomorskim silama. Velika Britanija je radije odlučila berberskim gusarima plaćati danak nego biti s njima u stalnom sukobu.

Sjedinjene Američke Države su i stvorile svoju ratnu flotu 1798. kako bi se obračunale s berberskim gusarima. Do toga je došlo kada je danak koje su Sjedinjene Države morale plaćati ovim drskim razbojnicima dosegao jednu šestinu američkog državnog proračuna.

Moralo se vojno djelovati. Početkom 19. stoljeća Sjedinjene Države vodila su dva rata protiv berberskih gusara i tak onda se mlada sila uspjela osloboditi ponižavajućeg plaćanja za kakav takav mir, sjevernoafričkim begovima.

Na istoj strani, u borbi protiv berberske napasti, u službi Venecije ili samo braneći vlastito imanje i život sudjelovali su i hrvatski pomorci. Sukobi s Berberima bili su gotovo dio svakodnevice. Lošinjski pomorci, u doba kada je mletačka državna flota sve slabija, imaju važnu ulogu u suzbijanju gusarstva. Stjepan Petrina 1751. pogiba u borbi s dva berberska broda. Njegov rođak Petar Petrina imao je više sreće. Naredne 1752. porazio je alžirskog gusara Hadži Bekira. Krajem 18. st. Petar Vincent Petrina sudjeluje sa svojim brodom u ratu Venecije protiv Tunisa. 1757. Antonio Budinić s gusarima vodi bitku kod otoka Zakhintosa u Jonskom moru. Borba je trajala čak 17 sati prije nego što su se razbojnici povukli prema Kreti.

Ipak, vjerojatno najpoznatiji slučaj sukoba Hrvata i Berbera, bio je sukob braće Ivanovića iz Dobrote kod Kotora s daleko nadmoćnijim brodovima sjevernoafričkih gusara. Prvo je Marko Ivanović 1751. kod Patrasa u Grčkoj porazio tripolitanske gusare. Premda je Ivanović imao brod sa samo 19 mornara i 8 topova kraći kraj je izvukao napasni Libijac. Nije mu pomogla ni činjenica da je njegov brod bio opremljen sa 16 topova i da je nosio 200 članova posade.

Berberi su bili odlučni osvetiti se Ivanovićima. Tako su 1756. napali u luci Pirej, u neposrednoj blizini Atene, brod Markova brata Josipa Ivanovića kojemu je brat Marko brzo priskočio u pomoć. Ponovo je bitka bila neravnopravna. Braća Ivanovići imali su samo 40 članova posade dok ih je napao veliki brod, šambek s 40 topova i 200 mornara, kojima je zapovijedao zloglasni gusar Hadži Ibrahim. Dobroćani su namamili gusare u plićak djelomično nasukavši brod pa sva moć velikog berberskog broda nije mogla doći do izražaja.

Razvila se borba koja je trajala sedam sati. Šambek se nasukao i u panici gusari su napustili brod. Bokelji su veliki brod zapalili, a plijen s broda pohranili u riznici crkve sv. Eustahija u Dobroti. U krvavoj bitci poginuli su sam Hadži Ibrahim i Marko Ivanović.

Ovaj pothvat braće Ivanovića opjevao je Andrija Kačić Miošić, pa su braća Ivanovići postali dio svakodnevice tisuća hrvatskih seljaka kojima je njegov “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” bila ujedno i jedina knjiga koju su posjedovali.

Tako su se Hrvati i Amrikanci prvi puta, u drugoj polovici 18. st., našli ratujući na istoj strani. Prethodnica transatlantskog partnerstva? Nemojmo pretjerivati.