New York je jedan od najbogatijih gradova na svijetu. To je općepoznata činjenica. Enormno bogatstvo svoj materijalni iskaz našlo je u desetinama ogromnih nebodera. On što iznenadi posjetitelja je infrastruktura koja okružuje ta građevna čudovišta. Ulice nisu šire od onih, primjerice, u Zagrebu. Ipak, propusnost ulica nije ono što iznenađuje. Kolnici su, shvatite ovo kao pokušaj upotrebe blagog izraza, u vrlo lošem stanju. Stotine tisuća automobila dnevno prolazi preko velikih rupa, širokih napuklina, izmrvljenog starog asfalta… Slična je situacija i u drugim američkim gradovima.
Sjedinjene Države dugo su godina bile zemlja sjajnih cesta, tunela, vodovodnih i kanalizacijskih mreža. Ti su objekti mahom nastali kao rezultat velikih državnih investicija u doba New Deala. Predsjednik SAD-a F. D. Roosevelt je, preko službe zvane Public Works Administration, širom države sagradio na stotine infrastrukturnih objekata koji većinom postoje i danas. To je potaknulo obnovu gospodarstva i poboljšalo životni standard stanovništva.
Još do prije trideset, četrdeset godina stanje infrastrukture je bilo odlično. Tada su nastupili problemi. Od doba predsjednikovanja Ronalda Reagana počela je nagla privatizacija javnih usluga. To su pravdalo time da su javna poduzeća (državna, gradska, općinska) neefikasna i preskupa pa građani za svoj novac ne dobivaju adekvatnu uslugu. Ubrzo je počela masovna prodaja javnog sektora no…
Privatna poduzeća koja sada upravljaju infrastrukturom zaista su „efikasna“. Radnici koji se brinu o infrastrukturi za to dobivaju manje plaće i njihov je broj manji. Da li je sada usluga građanima zaista jeftinija i bolja? Građani plaćaju jednako ili čak i nešto više nego prije dok se u objekte ulaže minimalno, tek toliko da se ne sruše, kako bi privatne tvrtke ostvarile maksimalnu dobit.
Građani u svakom slučaju plaćaju infrastrukturu skupo. Kada se radi o poduzećima u javnom vlasništvu plaćaju „višak“ zaposlenih i njihove, relativno, visoke plaće. Kod privatnih poduzeća plaćaju novi Ferrari gazdine žene. Što bi ste izabrali?
Dragi Marine, lijepo opisano stanje. Zašto mi ta američka formula društvenog boljitka sve više sliči na naše stanje, glede privatizacije društvenog. Žalosti me da te loše prakse naša Vlada ne uočava već podržava.