Zlo se pojavljuje u različitim oblicima. Kako bi privuklo zabludjelu osobu nastoji se učiniti posebno privlačnim. Zato ponekad ljepota ne izaziva (samo) divljenje nego i podozrivost. Posebno je opasna ženska ljepota. Tako, primjerice, u bajci o Snjeguljici iskonsko zlo u zločestoj maćehi krije se u njenoj iznimno lijepoj tjelesnoj pojavi.
U ljudima srednjeg vijeka lijepa žena izaziva podvojene osjećaje. Posebno su bile sumnjive „dobro stojeće“ sredovječne žene. Vitke figure i lice bez bora, u takvih osoba, izazivalo je sumnju da je ta pojava odraz neke vrste pakta, dogovora s mračnim demonskim silama.

Jedna takva osobnost postojala je i u srednjovjekovnoj povijesti Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Majka ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca bila je poljska princeza Elizabeta. Ova je i u svojoj poodmakloj dobi uživala u plesovima i glazbi, a i „umjetnim sredstvima“ je održavala iznimnu ljepotu. Srednjovjekovnim kroničarima to je bilo dovoljno da je proglase zlom.
Tajna kraljičine ljepote navodno se krila u eliksiru mladosti koji se dobivao destilacijom ružmarina. Naputke za dobivanje „čudesne“ tekućine kraljice Elizabete potom su pažljivo čuvali Habsburgovci u obiteljskoj knjižnici pod nazivom „lijek ugarske kraljice“.
Čini se da lijek ipak nije bio posebno velika tajna. Još u 19. st. seljaci na otoku Hvaru poznavali su metodu dobivanja „kraljičine vode“ iz listova ružmarina.
„Voda ugarske kraljice“, dobivena prvotnom zajedničkom destilacijom vinjaka i ružmarina, postala je osnova industrija parfema kada se formule dočepao 1370. francuski kralj Karlo V. Tako je lijek za masiranje mišića i kostiju postao temelj industrije koja danas Francuskoj donosi milijarde eura! I sve to zbog jedne sumnjive, kraljevske MILF.