Znanstvena djela su često suhoparna. Suhoća i jednostavnost jezika često se nastoji predstaviti kao prednost neke znanstvene knjige, čak kao jamstvo njezine znanstvenosti. „The Golden Bough“ (Zlatna grana) jednog od utemeljitelja antropologije Jamesa Georga Frazera sigurno ne pripada u tu kategoriju. Time ne želim reći kako ta komparativna studija svjetskih religija i mitova nije prvorazredno znanstveno djelo. Jednostavno, iznimnu učenost prati i lijep, slikovit, živ engleski jezik.
Knjiga počinje pričom o drevnom svetištu božice Diane u planinama u okolici Rima. Smješten u slikovitom okolišu, okružen šumom, pokraj obale jezera hram je, u antičko doba, čuvao njegov svećenik koji je nazivan „kraljem šume“ (Rex Nemorensis). Dianin svećenik nije to postao osobitom pobožnošću ili izrazitom učenošću. „Kralj šume“ je tu funkciju stekao tako što je ubio svog prethodnika. Time je počeo njegov novi život u čijem je središtu bilo iščekivanje izazivača koji će ga, jednog dana, u dvoboju ubiti. Potencijalni izazivač prethodno je morao otkinuti granu sa svetog drveta pokraj hrama – „zlatnu granu“ kao znak izazova.
Svijet politike je također priča o „kraljevima“ i izazivačima. Na opciju na vlasti, na prve znakove njezine slabosti, vrebaju brojni suparnici iz drugih političkih stranaka i pokreta. Žele što prije postati vladari političke pozornice samo da bi se, kao novi “kraljevi”, najkasnije za četiri godine i sami suočili s izazivačima.
Igra „kraljeva“ i izazivača ne igra se samo između stranaka nego i unutar njih. U pravilu su unutarstranački obračuni manje izloženi medijskim svjetlima. U ovome postoji jedna iznimka. To je SDP. Već godinama medijski je prostor pun priča o nasljednicima Zorana Milanovića koji samo što ga nisu skinuli sa stranačkog trona. Brojni su, navodno, već otkinuli „zlatnu granu“ pri čemu neki nisu ni članovi SDP-a ! Novine i mediji su puni intervjua manje ili više otvorenih izazivača, njihovih „dirljivih“ životnih priča i sl.
Može se steći dojam kako SDP nije stranka na vlasti, pa se eto, traže nove vođe koje će stranci osigurati vodstvo države. Umjesto na što bolje i efikasnije obnašanje vlasti za veliki dio SDP-a parlamentarni izbori kao da su već barem dvije godine izgubljeni pa je vrijeme za novo miješanje karata. Takvo ponašanje, takav način razmišljanja sigurno vodi u izborni poraz. Od silnih berača „zlatnog granja“ drvo će uvenuti. Moji „šumski kraljevi“ neće biti ni šume ni kraljevstva.
Marine,
Kad smo kod pitanja organiziranosti stranke. Ovih dana sam bio u Slavoniji. U većini sela koja su na kartama političkih komentatora predstavljene kao “plava” zona (čitaj HDZ-ovska) u stožerima koje su nadgledale izbor predsjednika nije bilo naših predstavnika. Smatram da je i tih 10 do 15% glasova, koje bi se tamo dobilo, bitno i da se u budućnosti bolje traba organizirati ako se izbore želi dobiti.