Desničari, nacionalisti, žal za NDH… to su stereotipovi koji se (uglavnom) nepravedno vežu za hrvatskom iseljeništvo. Kada se govori o borbi Hrvata protiv fašističkih sila u drugom svjetskom ratu obično se sve svede na partizanski pokret u Hrvatskoj. Ako se želimo zaista baviti hrvatskim antifašizmom ne možemo zanemariti doprinos iseljenih Hrvata u pobjedi nad najmračnijim silama dvadesetog stoljeća.

U tome je posebno važnu ulogu imala Hrvatska bratska zajednica, najveća organizacija Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Pri tome političko djelovanje Hrvatske bratske zajednice tijekom drugog svjetskog rata prelazi ono brige za Hrvate u Americi i potrebe njihovog zastupanja. To djelovanje nalazilo se pred posebnim izazovima kada fašističke sile zauzimaju područje današnje Hrvatske i kada se uspostavlja tzv. Nezavisna Država Hrvatska. Hoće li sada američka i svjetska javnost doživljavati Hrvate kao saveznike fašista?

Već u srpnju 1941. Hrvatska bratska zajednica šalje pismo predsjedniku Rooseveltu u kojoj naglašava lojalnost američkih Hrvata prema novoj domovini, no još je važnije da Hrvatska bratska zajednica proglašava ciljeve protivnika fašističkih sila ujedno i ciljevima njihove stare  domovine, Hrvatske (victory of the Allies will be the victory of our old country) odbacujući NDH kao legitimnu hrvatsku državu.

Posebno važnu ulogu imala je suradnja Hrvatske bratske zajednice i izbjeglog bana Banovine Hrvatske Ivana Šubašića. Rezultat te suradnje bilo je organiziranje kongresa Američkih Hrvata (Congress of American Croats) u veljači 1943. koji je uspostavio Vijeće Američkih Hrvata (Council of American Croats) na čelu sa istaknutim violinistom Zlatkom Balokovićem. Vijeće je bilo stalno tijelo koje je trebalo podupirati ratne napore saveznika kao i borbu Južnih Slavena protiv fašizma. Većina američkih Hrvata aktivno je podržavala partizanski pokret i borili su se protiv propagande koja je predstavljala četnike kao borce protiv Nijemaca i Talijana razotkrivajući kolaboracionističku narav četništva.

Stavovi američkih Hrvata tijekom drugog svjetskog rata nisu bili posve ujednačeni. Oni okupljeni oko organizacije „Domobran“ bili su bliski ustašama zbog čega je organizacija od strane američkih vlasti zabranjena. Dio Hrvata protivio se rješenju hrvatskog pitanja kroz obnovu jugoslavenske države. To se posebno odnosilo na dio HSS-a i  dio hrvatskog katoličkog svećenstva okupljenog oko lista „Hrvatska katolička zajednica“.

Tijekom drugog svjetskog rata 15.000 članova Hrvatske bratske zajednice borilo se kao dio vojske SAD-a. Od toga ih je u ratu ubijeno 308. Ukupan broj Hrvata u američkoj vojsci tijekom ovog najvećeg svjetskog sukoba teško je utvrditi.

Američki su Hrvati neizbježan dio hrvatske antifašističke priče. Tražite Hrvate antifašiste katolike, koji nisu bili komunisti? Imate ih u SAD-u. Potiratelje hrvatskog antifašizma ni to, bojim se, neće zadovoljiti.