Iseljavanje često znači i emancipaciju, otkrivanje i stjecanje novih sloboda. To se posebno odnosi na slučajeve emigriranja iz malih i u svakom pogledu zaostalih sredina Hrvatske krajem 19. i početkom 20. st. u tada najrazvijeniju državu Svijeta, Sjedinjene Američke Države. Dio emancipacije hrvatskih emigranata bila je i borba za radnička prava.

Anni Clemenc i njezina zastava

Hrvatski iseljenici, u pravilu bez znanja jezika i izučenog zanata, prihvaćaju najteže poslove u ljevaonicama željeza i rudnicima. Tu su izvrgnuti nemilosrdnom iskorištavanju od strane moćnih poslodavaca. Hrvatskom iseljeniku tako brzo postaju privlačne socijalističke ideje. Američki se Hrvati učlanjuju u ljevičarske organizacije poput Industrijski radnici svijeta (tzv. Wobblies) i Socijalističke partije Amerike (SPA). Vođe hrvatskih organizacija poput  Narodne hrvatske zajednice (danas Hrvatska bratska zajednica) ujedno su i istaknuti  radnički aktivisti.

Obespravljeni hrvatski radnici sudjeluju i u brojnim štrajkovima i demonstracijama. Posebno je zanimljiv slučaj štrajka rudara u rudnicima bakra u gradu Calumetu u sjevernom Michigenu. Štrajk je izbio u srpnju 1913. i usrdno ga je podržala tamošnja brojna hrvatska zajednica. Buna radnika je trajala sve do travnja 1914. kada su poslodavci ipak pristali na neke ustupke radnicima.

Štrajk je bio izrazito nasilan, no posebnost štrajku dala je činjenica da je kolonu demonstranata predvodila žena. Noseći koplje visoko tri metra na kojem je visjela američka zastava Annie Clemenc je vodila kolonu štrajkaša. Anni je postala poznata kao „Big Annie“. Tome je sigurno doprinosila činjenica da je bila visoka čak 190 cm. Ova kćerka hrvatskih iseljenika iz Gorskog kotara prkosila je policiji i zatvaranjima dižući moral nezadovoljnih radnika.

Po završetku štrajka popularna Annie se i sama emancipirala. Napustila je muža i pobjegla je u Chicago s jednim od novinskih izvjestitelja koji su pratili štrajk.