Zoran Milanović se jučer (22. 1. 2014.) dotaknuo nedodirljivosti pravosuđa. Može li u demokratskom društvu postojati vlast koju ne nadziru birači pa bila ona i sudska? To je problem koji ne muči samo Hrvatsku i o tome sam pisao u srpnju prošle godine. Sada je post ponovo aktualan.
Problem uplitanja sudskih vlasti u odluke predstavničke i izvršne vlasti nije samo obilježje hrvatske politike. Posljednji slučaj ustavne tužbe suca Mislava Kolakušića, koja može utjecati na sudbine tisuća ljudi, samo je dio jedne daleko ozbiljnije priče.
Već godinama dio američke javnosti smatra upitnim velike ovlasti Ustavnog suda Sjedinjenih američkih država. Slična je situacija i u Njemačkoj kada je o odluci Ustavnog suda u Karlsruheu ovisio plan sanacije gospodarstava „eurozone“, dakle sudbine milijuna ljudi. Imaju li sudovi pravo na tolike ovlasti?
Mnogi kažu – ne. Glavni je problem sudske vlasti činjenica da ona nema demokratski legitimitet. Što to znači? Kao klasičnom definicijom demokracije uzima se ona koju je dao predsjednik SAD-a Abraham Lincoln u svim govoru u Gettysburgu (The Gettysburg Address) u studenom 1863. On je tada „slobodu“ definirao kao „vladavinu naroda, od strane naroda, u prilog naroda“ (government of the people, by the people, for the people
View original post još 188 riječi
Marin Knezovic 