Problem uplitanja sudskih vlasti u odluke predstavničke i izvršne vlasti nije samo obilježje hrvatske politike. Posljednji slučaj ustavne tužbe suca Mislava Kolakušića, koja može utjecati na sudbine tisuća ljudi, samo je dio jedne daleko ozbiljnije priče.

Mislav Kolakušić
Već godinama dio američke javnosti smatra upitnim velike ovlasti Ustavnog suda Sjedinjenih američkih država. Slična je situacija i u Njemačkoj kada je o odluci Ustavnog suda u Karlsruheu ovisio plan sanacije gospodarstava „eurozone“, dakle sudbine milijuna ljudi. Imaju li sudovi pravo na tolike ovlasti?
Mnogi kažu – ne. Glavni je problem sudske vlasti činjenica da ona nema demokratski legitimitet. Što to znači? Kao klasičnom definicijom demokracije uzima se ona koju je dao predsjednik SAD-a Abraham Lincoln u svim govoru u Gettysburgu (The Gettysburg Address) u studenom 1863. On je tada „slobodu“ definirao kao „vladavinu naroda, od strane naroda, u prilog naroda“ (government of the people, by the people, for the people). Pitanje je koliko „narod“ (birači, punopravni građani, javnost) ima utjecaj na sudstvo.
Građani suce ne biraju. Oni se u pravilu postavljaju doživotno i podvrgnuti su zapravo samo kontroli drugih sudaca. Da li jedna zatvorena kasta stručnjaka ima pravo osporavati rezultate demokratskog procesa? Za razliku od političara „narod“ ne može kontrolirati suce prijetnjom izbora ili ne izbora. Od kuda sucima pravo osporavanja odluka koju su rezultat sustava koji (barem nominalno) izvire iz volje naroda?
Na to je upozorio i kolumnist njemačkog magazina „Der Spiegel“ (Nr. 29, 15. 7. 13., str. 19 “Zehn Wochen noch”) Dirk Kurbjuweit. On brani kritičare njemačkog ustavnog suda. Kurbjuweit upozorava da u demokraciji legitimitet ima prednost pred stručnošću i pravo na sudjelovanje u odlukama ima veću važnost od inteligencije ili znanja pojedinca. To se često teško prihvaća ali je to osnovno, neosporivo načelo demokracije. Demokracija je vlast mediokriteta i to je činjenica koju svi moraju prihvatiti pa i suci.
Suci bi sami stvorili bolje zakone? Možda, ali dok djeluju u sustavu parlamentarne demokracije moraju se zadovoljiti služenjem „nesavršenim“ zakonskim odredbama koje su donijeli nestručni saborski zastupnici izabrani od još manje stručnih građana Hrvatske.
Reblogged this on marinknezovic and commented:
Zoran Milanović se jučer (22. 1. 2014.) dotaknuo nedodirljivosti pravosuđa. Može li u demokratskom društvu postojati vlast koju ne nadziru birači pa bila ona i sudska? To je problem koji ne muči samo Hrvatsku i o tome sam pisao u srpnju prošle godine. Sada je post ponovo aktualan.
Potpuno se slažem s logikom i slijedom misli! Ići ću tako daleko pa nadodat da je demokracija romantična zabluda…