Valcer

Cijelonoćni izlasci mladih prikazuju se u javnosti kao neka novina, skorašnja pojava vezana s pobjedom potrošačke, urbane kulture. Prije toga nije bilo. Mladi ljudi, poput njihovih roditelja, išli su na počinak vezano za zalazak i izlazak sunca. To im je omogućavalo da vode trezveniji i zdraviji život.

plesači valcera

Plesači valcera početkom 19. st.

Povijesni izvori ruše ovako pojednostavljenu sliku života mladih u prošlosti. Rano lijeganje nije krasilo mlade ni u 19. stoljeću. To se sa sigurnošću može reći barem za jedan dio godine, razdoblje između Božića i kraja Poklada. U gradskim sredinama, kao što je to bio Zagreb, to je bilo razdoblje neprestanih društvenih događanja i to u prvom redu društvenih plesova – balova. Oni su se najčešće održavali u dvoranama gradske streljane (današnjeg kina Tuškanac). Posebno je bitno da su trajali cijelu noć – sve do zore.

Balovi su se pojavili u Zagrebu i na području sjeverne Hrvatske krajem 18. st. U doba carice Marije Terezije i njenog sina i nasljednika Josipa II. ova vrsta društvenih događanja (često su podrazumijevala i obvezu sudionika da budu na ovaj ili onaj način zamaskirani) postala su uobičajena za gradske sredine ovog dijela Hrvatske. Posebno je bitno istaknuti da balovi nisu bili rezervirani samo za aristokraciju nego su bili pristupačni svom stanovništvu koje si je moglo priuštiti kupnju ulaznice – to znači i trgovcima, obrtnicima, činovnicima i sl.

Moda zimskih balova (tijekom prosinca, siječnja i veljače) posebno se raširila u prvoj polovici 19. st. širenjem valcera, „prljavog plesa“ napoleonske i postnapoleonske epohe, koji je prvi pretpostavljao stalni tjelesni dodir između muškog i ženskog partnera. Ovakvo plesanje zgrozilo je dežurne moraliste, no ludilo valcera i polki zahvatilo je sve slojeve društva ali u prvom redu mlade. Glazba za ogromno tržište balova skladala se kao na tvorničkoj traci. Radilo se zapravo o prvoj pop glazbi.

Zaluđeni plesači znali su pohoditi plesne večeri u cijelom razdoblju zimskih balova što je pretpostavljalo plesanje do pet ujutro u zagušljivoj atmosferi i uz konzumaciju alkohola i uživanje duhana. Stari Zagrepčani zbog toga su bili jako zabrinuti za zdravlje mladih. Da li se išta od tada promijenilo? Današnji ples, koji u pravili ne pretpostavlja tjelesni dodir, možda je manje nemoralan nego onaj u doba bidermajera. Zamislite da vam kćer i ženu cijelu večer pipkaju lokalni trgovci, supijani studenti i kakav malo odvažniji kapelan diskretno gledajući u gotovo gole grudi ženskog dijela vaše obitelji.

Doba morala? Doba seksualne uzdržljivosti? Valcer kao fini i uglađen ples?

Ovaj unos je objavljen u Povijest i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.