“Tko hoće na Bizant, neka ide na Bizant.”, rekao je predsjednik Vlade Zoran Milanović. Pri tome je Milanovićev Bizant istoznačnica za korupciju, licemjerje, propadanje i prijetvornost. Baština Bizanta temelj je civilizacije europskog Srednjovjekovlja, no slika Bizanta kao žarišta ljudske pokvarenosti nastala je na europskom Zapadu u kasnoj fazi bizantskog društva. Bizant je u XIV. i XV. stoljeću propadao polagano i vrlo ružno. Za carsko prijestolje u Konstantinopolu bore se moćne obitelji Komnena, Angela, Paleologa, Kantakuzena ne birajući u tom sukobljavanju sredstva. Na ostacima Bizanta goste se Mlečani, Đenovežani, Srbi i Bugari dok Turci čekaju da mu nanesu sudbonosni udarac. Strani plaćenici (od kojih su najpoznatiji bili Katalonci) i pohlepni trgovci nesmiljeno pljačkaju nekad prebogate dijelove Grčke i Male Azije.

Tako su se vrlo ružne konotacije vezale za nekada blistavo društvo bez koga ne bi bilo moderne Europe. Ni drugi narodi i kulture nisu pošteđeni krajnje pojednostavljenih i jednostavno “zločestih” kvalifikacija. U tome Hrvati ne predstavljaju iznimku. Posebno jake predrasude prema Hrvatima gajila je sjeverna i zapadna tzv. protestantska Europa.

Takav primjer nalazi se u jednom od najvažnijih dijela engleske književnosti, romanu “Tom Jones” Henrya Fieldinga iz 1749. U tom remek djelu engleske proze dvoje junaka, brat i sestra Western, ozbiljno su se posvađali. Sestra, Mrs. Western, na kraju oprašta bratu Mr. Westernu ovim riječima: “Brother, you are absolutely a perfect Croat; but as those have their use in the army of the empress queen, so you likewise have some good in you.” Hoće reći : “Brate, ti si savršeni Hrvat, ali kao što su Hrvati korisni u vojsci njezinog carsko – kraljevskog veličanstva (misli na austrijsku caricu i ugarsku kraljicu Mariju Tereziju op.a.) slično i u tebi ima nešto dobrog.”

Za Engleze prve polovice 18. st. Hrvati su istoznačnica za divljake i pljačkaše koji ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i koji su korisni samo ako služe kao topovsko meso. Takve predrasude pram Hrvatima postoje u Velikoj Britaniji dijelom i danas. Nije ipak, za neki narod, problem u samim predrasudama o njemu. Problem je samo kada se te predrasude (povremeno) pokažu “opravdanima”. Ponekad, nadam se samo ponekad, mi smo zaista “savršeni Hrvati”.

“Hrvatski poglavica”. Fotografija iz druge polovice 19. st. pokazuje kako je zapad doživljavao “tipičnog” Hrvata.