Čini se, desnica je, barem na političkom planu, izgubila gotovo sve. Premda je ova tvrdnja dvojbena, za svakog koji se na neki način smatra „desničarom“ činjenice da su „ljevičari“ već trinaest godina predsjednici republike i sjede na Tuđmanovu prijestolju i da SDP u koaliciji sa nekoliko stranaka lijevog centra upravlja zemljom, mogu izazvati samo tjeskobu i želju da se trgne bar još jedan „mirogojček“.

Pa u čemu je problem? Kako se dogodilo da cijela država, koja je po svojoj biti navodno katolička i konzervativna, odjedanput „pocrvenjela“ i izdala sveto trojstvo crkve, domovine i obitelji?

Profesor na sveučilištu u Hong Kongu Neven Sesardić pokušao je na osnovi filozofske i politološke analize protumačiti razloge iznenađujućeg poraza i dati neke ideološke smjernice koje bi rehabilitirale potištenu i dezorijentiranu hrvatsku desnicu. Sesardić, u tom smislu, nastoji predstaviti desnu ideologiju kao sustav vrijednosti koji je razvijeniji i društveno efikasniji od onog kojim raspolaže ljevica.

Sa Sesardićem se možete složiti ili ne, ali mu se ne može osporiti težnja da utemelji desnicu na zdravorazumskim osnovama koje nikog neće intelektualno povrijediti. Na žalost na hrvatskoj desnici Sesardić ne može naći suvisle suradnike. To je lijepo pokazala rasprava o ovoj temi na okruglom stolu Večernjeg lista 3. siječnja 2013.

Argumentirana rasprava koju je pokušao pokrenuti Sesardić ubrzo se pretvorila u dernek ljudske gluposti i zatucanosti, upravo u ono što je uvaženi profesor po svaku cijenu htio izbjeći. Izvjesni „književnik i prevoditelj“ Tomislav Sunić korijene neuspjeha desnice traži u 1944. i 1945. (!!!) kada je u Hrvatskoj, Njemačkoj i Francuskoj pobijen cvijet desne inteligencije. WTF! Svijet bi bio bolji da je poživio Alfred Rosenberg i njegove genijalne ideje o Lebensraumu, potrebi progona Židova i modernoj umjetnosti kao „degenerativnoj“ ?

Odmah se cirkusu pridružio i Milan Ivkošić. Po svom starom običaju Ivkošić o Titu „kao maksim po diviziji“. Bivši partijci se, naravno, češu gdje ih najviše svrbi.

Zbogom argumenti, zbogom dijalog, adijo pameti. Desnica se ponovo prezentirala kao „freak show“ s idejama koje su apsurdne poput žene s bradom ili teleta s dvije glave.

Da se razumijemo i ljevica je ideološki dezorijentirana i misaono brzo siromaši poput Hrvata koji ima kredit u „švicarcima“. Usprkos tome ljevica pred desnicom ostavlja dojam intelektualne nadmoći koja bi se mogla mjeriti u eonima.

Desnica pak, što više ide u desno time više sama sebi šteti. Na kraju bi morala shvatiti da toliko desničarenje na kraju dovodi do kretanja u krug. Desnica je poput psa koji se toliko okrenuo u desno da naganja i grize vlastiti rep. Zato se ne treba čuditi što ga rep boli.