Pored visokog državnog zaduženja, gospodarstva pred kolapsom i velikog dijela političke elite u zatvorima i pod istragama, kaos u državnoj upravi izgleda kao stvar od manje važnosti. Konačno, ta uprava je od uvijek spora i od upitne koristi. Ipak, vrlo je popularno blatiti javni upravni aparat. Takvim lakim političkim poenima utjecao je i autor ovih redaka.

Dobro, svi „mrzimo“ državne birokrate. Ne volimo njihove neuredne stolove pune omotnica s neriješnim predmetima, osoran i nadmen pristup kao i ono čuveno „Dođite sutra!“ (u najboljem slučaju). U povjerenju – ni državni službenice ne vole sami sebe.

Političarima je vrlo zabavno iživljavati se nad slikom državne birokracije u javnosti. Pri tome za njih postoji jedan sitan problem. Kada političar, koji je godinama neumorno kritizirao birokraciju, dođe na vlast od njega se očekuje da nešto učini u vezi s tim lijenim i prokleto nesposobnim nametnikom koji se ipak uspješno uvukao u sve dijelove društva.

Političar razmišlja, razmišlja i razmišlja. Šeće gore dolje poput profesora Baltazara i dolazi do genijalnog rješenja. Birokraciju će suzbiti drugom birokracijom. Ova je navodno bolja i bit će organizirana poput velikih uspješnih poduzeća (kako mu ih je barem prikazala kratka self-help knjižica za menadžere koju je do pola pročitao u avionu). Novi birokrati će stalno govoriti o produktivnosti, a za njih više neće postojati građani nego klijeniti, pa će novi birokrati plesati oko posjetitelja svojih ureda poput ambicioznih prodavatelja osiguranja. I da! Nova, efikasna državna tijela neće biti ni zloglasna ministarstva ni uredi nego „agencije“.

Agencija. Kako lijepo ime! Konačno riječ agencija dolazi od latinske riječi „agere“ tjerati, raditi pa tako sama u sebi sadrži neku neodoljivu dinamiku. Agencija mora biti nešto super. Tako je i vlada Ive Sanadera osnovala mnoštvo agencija. One su trebale biti specijalizirane i učinkovite male cjeline koje bi zapravo zamijenile troma ministarstva i urede. Što smo na kraju dobili? Nove birokrate koji rade još manje od onih starih.

U obranu Sanadera treba reći kako agencije nisu njegov izum. Tu modu potaknula je vlada britanske premijerke Margaret Thatcher još 80-tih godina 20. st. Rezultati su u Velikoj Britaniji bili jedva nešto bolji nego u Hrvatskoj.

Unošenje korporativnih metoda u procedure državne uprave može imati katastrofalne posljedice. Posebno se to odnosi na one slučajeve kada se dio poslova državne birokracije prenosi na privatnike. U samoj biti privatnog poduzetništva je maksimalizacija profita pa privatne tvrtke na kraju državu koštaju skuplje od starih birokrata. Jedina ja razlika što će te umjesto sa srednjovječnim ćelavcem ili kakvom osornom, punašnom matronom poslovati s lijepim i dobro obučenima mladićima i djevojkama. Pri tome morate biti svjesni da će i cijena biti razmjerna vizualnom dojmu i pomodnosti izraza vaših sugovornika.

Možda bi trebali više voljeti svoje birokrate? Možda, možda…