Poštovani,

smatram kako trebamo obratiti pozornost i na onaj dio proračuna koji se bavi financiranjem zagrebačke kulture.

Naspram ovogodišnjeg proračuna prema prijedlogu gradske uprave za naredno obračunsko razdoblje izdvajanja za kulturu bi se smanjila za nekih 7%.

S obzirom na mogućnosti punjenja proračuna to je očekivan potez. Problem je u načinu kako su ta sredstva smanjena. Najveći dio proračunskih sredstava za kulturu, 273.750.000 kn ide za troškove zaposlenih u kulturnim ustanovama – to je gotovo 60% od proračunskih izdvajanja za kulturu. No troškovi za zaposlene se smanjuju minimalno za samo 3.000.000 t.j. nešto malo više od 1% naspram ove godine.

Pa gdje se onda smanjuje? Smanjuje se primjerice sredstva za programsku djelatnost istih ustanova. I to ni manje ni više nego za jedni trećinu naspram ove godine. Smanjuje se iznos s 41.193.500 na 27.629.250 kuna.

U prijevodu zaposleni u kulturi dobiti će istu plaću uz, što je vrlo vjerojatno, znatno manji broj programa koji će ostvariti. Kude ćeš bolje. Dobit ćeš istu plaću za još manje posla.

Sredstva za programsku djelatnost ustanova moraju se u najvećoj mjeri očuvati, a moguće uštede treba pronaći i u pregovorima sa sindikatima.

Izdvajanja za kulturne mastodonte ostaju manje više ista, a oštrica štednje se usmjerava prema malim kulturnim ustanovama na periferiji, kao što je KNAP, Kazalište na Pešćenici. Onima koji doživljavaju Zagreb u gabaritima austro-ugarskog grada logično je da na Pešćenici nema kazališta. Svi znamo kakvo stanovništvo tamo živi. Svi smo gledali Malnarovu Noćnu moru. To što kazalište postiže velike uspjeha uz minimalna sredstva, u carstvu kulturnih dinosaura koji gospodare zagrebačkim kulturnim proračunom, to je više mana nego prednost.

Nemojmo se iživljavati na malima. Bez malih neće biti ni velikih.