Pri sastavljanju liste kandidata za predstavnička tijela uzima se u obzir i udio pojedinog spola, obrazovna struktura, mjesto stanovanja potencijalnog kandidata i tome slično. Važnu ulogu ima i dob osoba na izbornim listama. Ako želite ponuditi nešto novo u politici poželjno je da tu novu politiku predstavljaju i nova, mlada lica. Kao što se novo vino ne stavlja u stare mješine tako se izgleda, ni navodno nove političke zamisli ne mogu predstavljati preko starih tjelesina.

Ako već nemamo mlade na listama mladost možemo isforsirati. Već su čuveni plakati Vesne Pusić na kojima je bila fotošopirana do neprepoznatljivosti, samo kako bi na plakatu umjesto lika sredovječne žene imali lik tinejdžerice koja je tek krenula u srednju školu.

Najnoviji je slučaj predizborni plakat predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor za predstojeće parlamentarne izbore. Tu se doduše predsjednica vlade ne predstavlja kao curetak u cvijetu mladosti ali moć novog i mladog trebala bi dati mlada tijela koja je okružuju. Pri tome tvorcima plakata uopće nije bitno što većina njih nije na listama stranke koju reklamiraju.

Svijet svjetske politike je pun praznoglavih manekena kojih je jedina prednost to što izgledaju lijepo i mlado. Taj se trend tek malo dotaknuo Hrvatske, no to ne znači da on ne predstavlja i našu budućnost. Ako nemaš što novo ponuditi barem ponudi novog i mladog kandidata.

Možda su ipak na pomolu posve obrnute tendencije. Među njemačkim socijaldemokratima traju rasprave o novom kandidatu za kancelara. Izgledni je tako kancelarski kandidat „mlađahni“ Peer Steinbrück koje mu se „samo“ 64 godine. Još je važnije da je njegov politički mentor, nekadašnji popularni njemački kancelar, Helmut Schmidt ima „samo“ 92 godine. Zaista, prema Schmidtu je Steinbrück zaista mladić u najboljim godinama.

Čitao sam njihov zajednički intervju u magazinu „Der Spiegel“. Moram priznati – djeluju prilično uvjerljivo.

Konačno Nijemci su imali pozitivno iskustvo sa svojim prvim kancelarom poslije II. svjetskog rata Konradom Adenauerom. Adenauer je postao kancelarom sa 73 godine! Na toj je poziciji bio čak do 1963. kada je imao već 87 godina. Okupacijske sile poslije drugog svjetskog rata u Njemačkoj jednostavno nisu mogle naći mlađeg političara, jer je nacizam bio pokret izrazito mlade populacije i mladi su bili oni koji su se kompromitirali.

Stanovništvo ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu sve više stari, pa zašto onda ne bi državom upravljali i stari političari? Onaj koji se smatrao starim prije trideset godina danas je sredovječan. Možda nam budućnost ipak počiva na sjedim glavama.