„Naši se političari ponašaju kao da su pijani.“ To je česta rečenica na usnama građana. Pri tome ljudi ne misle na pijanstvo doslovno. Takvom izjavom želi se ukazati na nesuvislo i neodgovorno ponašanje političara koje nije daleko od onog pijanca koji se klatari ulicom i prolaznicima dosađuje obraćanjem jezikom koji ni njegova rođena majka ne bi razumjela.

Nerijetko, političari se ponašaju kao da su pijani jednostavno zato što su – zaista pijani. Uživanje u velikim količinama alkohola bitno je obilježje miljea u kojem se političari kreću. Radi se o pretežito muškoj kulturi ponašanja u kojoj je socijalizirajući alkoholizam bitan element.

Poslije svakog političkog sastanka slijedi druženje uz čašicu koje je često važnije i od samog sastanka. Pa vi samo probajte naručiti mineralnu vodu. Vaš ugled u društvu, a posebno u seoskim sredinama, naglo opada. „Kaj si nebuš popil koji gemišt? Kaj si može bit betežan?“. Odmah shvaćate da vam ovakav konverzacija može samo štetiti pa promptno naručujete litru i vodu.

Poznati su brojni slučajevi alkoholizma kod hrvatskih političara. Najpoznatiji incident u kojem su se pomiješali politika i alkohol, jest onaj bježanja pijanog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića pred policijom. Priče o pijanstvima potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa imaju gotovo legendaran status.

Ni kod stranih političara situacija nije bolja. Winston Churchill nije ni skrivao svoju sklonost alkoholu. Kada mu je jedna ženska osoba prigovorila da previše pije glatko joj je odbrusio: „Ja sam možda pijan gospođo, ali ujutro ja ću bit trijezan, a Vi će te još uvijek biti ružni.“ (I may be drunk, Miss, but in the morning I will be sober and you will still be ugly.)

Uživanje u alkoholu kod političara način je i hrvanja sa stresom ali i metoda kojom se potiče odlučnost i domišljatost. Alkohol kao sredstvo poticanja intelekta poznat je još iz stare Grčke. Simpoziji, zabave praćene pijenjem vina bile su osnova ne samo intelektualnog nego društvenog života drevnih Helena. Poslije par čaša vina svi su postajali pametniji. Tako je na alkoholizmu utemeljena i filozofska misao antičkih Grka, a time i idejni svijet civilizacije kojoj svi pripadamo. Ako bi se popila još koja čaša raširio bi se u muškom društvu i osjećaj tjelesne prisnosti. Tko kaže da i danas, poslije na primjer četiri piva, Marko neće početi primjećivati kako Joži dobro stoji uska, crna majica od kada ide u teretanu.

Pitanje je koliko optužbe za alkoholizam štete političarima u javnosti. Veliki dio građana u njemu će vidjeti samo „veseljaka“ s kojim dijele slične sklonosti, jednog od njih.

Da li Goranu Habušu, gradonačelniku Varaždina, treba zamjeriti na automobilskoj nesreći izazvanoj pijanstvom? Habuš je samo pokazao da je “jedan od nas”, a možda mu je uz 1,58 promila sinulo kako riješiti financijske dubioze koje mu je ostavio prošli gradonačelnik. Trenutak inspiracije – kao kod starih Grka.