„Ljudi ne vole političare.“ „U najmanju ruku građani su podozrivi prema političarima.“ Kao i sve kratke i jednostavne tvrdnje i ove pretjerano pojednostavljuju daleko zamršeniju društvenu stvarnost. Usprkos tome takvi su stavovi odraz jasnog razočaranja političarima i načinom na koji obavljaju svoj posao.

Problem se pojavljuje kada se razočaranje ponašanjem osoba pretvori u razočarenje sustavom. U slučaju Hrvatske to je parlamentarna, posredovana demokracija. Da je razočaranje stanovništva Hrvatske nekim osnovnim činiteljima zapadne parlamentarne demokracije vrlo izraženo pokazuje i istraživanje Europske banke za obnovu i razvoju (EBRD) „Life in Transition“ o kome su na široko izvještavali i naši mediji. Što više, prema tom istraživanju, Hrvati pokazuju i naglašenu sklonost političkim rješenjima u kojima bi vođa s velikim ovlastima upravljao zemljom i društvom. U tom kontekstu hit Ramba Amadeus „Čobane vrati se!“, u kojoj se ovaj crnogorski glazbenik bavi žalom za vođama poput nakadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, dobiva gotovo dimenziju relevantne politiloške rasprave primjenjive na suvremeno hrvatsko društvo.

Razočaranje parlamentarnom demokracijom nije posebnost samo hrvatskog društva nego je rašireno i u državama s puno duljom i razvijenijom demokratskom tradicijom. Na drugoj strani, ne postoji ni jedna alternativa parlamentarnoj demokraciji koja bi zadovoljavala uvjet poštivanja temeljnih ljudskih prava. Rješenje je dakle u svojevrsnoj rehabilitaciji parlamentarne demokracije i s njome povezane političke prakse.

Time se bavi knjiga britanskog politologa Gerrya Stokera „Why politics matters. Making democracy work.“ dobitnica godišnje nagrade Political Studies Association za 2006. Stoker, osim što analizira razloge raširenog razočarenja demokracijom, bavi se i načinima kako približiti politiku i demokratske procese građanima. Tako se zalaže i za češći i intenzivniji kontakt političara i građana. To treba osigurati više „sunca“ u, za obične građane, teško pronicivoj političkoj praksi. U tome važnu ulogu imaju informatičke tehnologije (ICT).

Usprkos raširenosti novih tehnoloških dostignuća rezultati nisu ni izbliza očekivani. To posebno pokazuju blogovi britanskih političara koji izazivaju malu pozornost građana – što autoru ovog bloga predstavlja veliku utjehu  (navedeno djelo str. 173).

Po mom nišljenju upitna je i korisnost društvenih mreža. Preko njih obično komuniciramo s istomišljenicima i time dobivamo iskrivljeno sliku o svome djelovanju i stavovima.

Gospodarstvenici su svjesni kako se u internetu krije velika mogućnost zarade, no do stvarnog profita dolazi samo mali broj poduzetničkih pothvata. Sličan je stvar i s korištenjem interneta u političke svrhe. Ono je sigurno vrijedno pozornosti no kakva je stvarna korist od toga – nismo sigurni. Ako građanima barem malo rasvijetlimo na izgled opskurni svijet politike možemo reći -„Uh, ipak je vrijedilo truda!“.