Povezivanje nacionalizma i kulta svetaca raširena je pojava. Vjerojatno najpoznatiji „nacionalni“ sveci su irski sv. Patrik i francuska sv. Ivana Orleanska. U predodžbi većine onih koji „nacionalnim“ svecima iskazuju štovanje ovi su u prvom redu zaštitnici skupine na kojoj temelje svoj osjećaj pripadnosti, osjećaj onog što jesu ili što nisu. Nema veze što bi, barem u katoličkoj crkvi, sveci svoju zaštitničku ulogu morali obavljati bez obzira na osjećaj etničkog ili nacionalnog identiteta onih koji im se obraćaju. Jasan, nedvojben primjer nacionalnog sveca mogu nam pružiti naši susjedi Srbi. Sv. Sava, srpski princ Rastko, nalazi se u središtu srpskog nacionalnog osjećaja. Bez „svetosavlja“ on bi bio bitno drugačiji.

Hrvati su dali niz osoba koje je katolička crkva proglasila svetima ili blaženima ali ipak pravi nacionalni svetac Hrvatima nedostaje. Doduše, Blažena Djevica Marija je „kraljica“ Hrvata ali zar ona nema istu takvu ulogu u svakog katoličkog naroda? Taj „nedostatak“ katolička crkva u Hrvatskoj od nedavno nastoji nadoknaditi poticanjem štovanja blaženog Alojzija Stepinca u čemu bi Stepinčeva kanonizacija trebala imati ključnu ulogu. Hrvatsko „stepinčevstvo“ bi trebalo biti pandan srpskom „svetosavlju“ i tako bi se hrvatski nacionalizam i katolicizam još čvršće povezali.

Sveci „nacionalisti“ su problematična pojava. Tako primjerice sv. Patrik uopće nije bio Iraca. On je romanizirani Kelt s područja današnje Engleske koga su oteli irski gusari, tako ga nasilno preselivši u Irsku. Sapinjanje štovanja svetaca u nacionalne okvire uvijek je vrlo sporno. Kod Hrvata to lijepo oslikava slučaj blažene Ozane Kotorske. Blažena Ozana bila je dominikanska redovnica u Kotoru u prvoj polovici XVI. st. Ona se utekla, za današnje pojmove, ekstremnom obliku askeze – dala se je živa zazidati u maloj redovničkoj ćeliji. Usprkos tome, kada je čuveni turski admiral Hajredin Barbarossa 1539. opsjeo Kotor, svojom molitvom i hrabrenjem branitelja navodno je odigrala ključnu ulogu u obrani grada.

Rekli bi još jedna zanimljiva (po nekim i bizarna) priča o svecima. Hrvatska blaženica ali s jednim kako bi rekli – problemom. Blažena Ozana Kotorska rođena ja kao Katarina Kosić u pravoslavnoj obitelji u zaleđu Kotora. Kao mlada djevojka došla je u Kotor kako bi bila sluškinja kod moćne kotorske obitelji Buća. Tu se odlučila za poziv katoličke redovnice. Njezina obitelj i dalje živi u zaleđu Kotora. Pravoslavci su i izjašnjavaju se kao Crnogorci ili Srbi. Usprkos tome ponosni su na svog davnog pretka i, kao i drugi brojni pravoslavci, štuju blaženu Ozanu.

Da li je blažena Ozana hrvatska blaženica? Oko toga se čak vodila polemika u hrvatskom katoličkom tisku. Ono što sveca čini „nacionalnim“ u nekom narodu nije njegovo podrijetlo nego raširenost i intenzitet njegova štovanja u nekom narodu. U tom je smislu blažena Ozana sigurno i „hrvatska“. Povezivanje nacionalizma sa svecima ima duboke korijene ali je bio i ostalo vrlo problematičnom pojavom.