Zelene mafije

Moj news feed na Facebooku pun je slika tzv. krupnog otpada na ulicama Zagreba. Stari namještaj poput madraca, veliki komadi plastike, komadi opeke, otučeni beton, velike vreće zagonetnog sadržaja i tome slično… I sve to na zelenim površinama i sa stambenim zgradama u pozadini. Nije bitno samo što slike pokazuju nego i u kojem kontekstu. E, taj kontekst je vrlo mutan. One ne samo što prikazuju smeće nego i ukazuju na nesposobnost nove gradske vlasti u Zagrebu.

Ovakvi prizori u gradu Zagrebu nisu nešto novo. Manje ili veće hrpe odbačenih stvari, koji su tu ili zbog dotrajalosti ili zbog želje svojih bivših vlasnika za promjenom, toliko su česte da smo ih gotovo prestali primjećivati. Raskidanje ugovora s privatnom tvrtkom koja se do jučer „brinula“ o gradskom smeću većeg kalibra nije situaciju sa smećem učinilo bitno lošijom. Ipak diže se buka… Čak i neki gradski zastupnici koji navodno podržavaju novu gradsku vlast, glasaju se u pravednom gnjevu iz prvih redova.

U pozadini uzbune, kako u medijima tako i na društvenim mrežama nalazi se činjenica kako je „briga“ o otpadu postala jedna od najunosnijih poslova. Hrpa para na jednom mjestu nepogrešivo privlači kriminalce. Tako su silne „zelene“ firme, iz imidža kojih bi mogli steći dojam kako njihovi vlasnici ne bi ni mrava zgazili, imaju često svoje korijene u iznudama, trgovini drogom, prostituciji… U tome Hrvatska nije iznimka nego pravilo.

Čovjek bi čak mogao zažmiriti na kriminalnu pozadinu takvog kapitala (jer konačno, kako nas uči Krleža u Glembajevima, iza svakog velikog bogatstva nalazi se neki trgovac ubijen u Varaždinskoj šumi) kada bi te tvrtke obavljale svoj posao kako treba. To one ne čine, nastojeći poput svakog dobrog privatnog poduzetničkog pothvata maksimalizirati profit kroz smanjenje troškova, značilo to i manju kvalitetu obavljenog posla.

„Kriza“ zbrinjavanja otpada sa smećem koje zatrpava ulice, a u režiji kriminalnih skupina, nije ništa novo. Dobar primjer je kriza odlaganja otpada u Napulju i okolici od 1994. do 2008. Pod okriljem lokalnih kriminalnih organizacija poput camorre, koje su nadzirale odlaganje otpada, kada je vlada u tu djelatnost pokušala unijeti reda, zaustavljeno je odlaganje smeća koje je napunilo ulice. Kada bi vlada predložila neko rješenje, poput izgradnje spalionice, kriminalci bi organizirali „ekološke udruge“ koje bi takve projekte sprečavale, odugovlačile ili onemogućavale. Tako se spalionica dugo vremena nije mogla sagraditi u Napulju ali napuljsko smeće nije smrdjelo u Hamburgu (!!!) gdje se vlakovima odvozilo i spaljivalo.

Zelene politike odavno nisu i „čiste“ politike. Kako pokazuje hrvatski slučaj s gradnjom vjetroelektrana, mutni poslovi pod njihovim okriljem bujaju poput gljiva na bunjištu. Tako svatko tko roni suze zbog vaše ili moje ekološke dobrobiti nije nužno i dobar čovjek i političar. Često je samo još jedan mutan tip na javnoj pozornici.

Ovaj unos je objavljen u Lokalna politika i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.