Mnoge stvari u našim životima su izvjesne premda ne znamo kada će se dogoditi. Takav je slučaj i sa Zagrebom i potresima. Teško je utvrditi kada će potres ponovo rušiti Zagreb ali je sigurno da će se to kad-tad zbiti. Povijest Zagreba bi mogli napisati i kao povijest rušenja grada u seizmičkim trešnjama i njegovim potonjim obnovama.

U tom pogledu, kao osobito razorno razdoblje možemo navesti 16. st. 1502. veliki je potres pogodio grad tijekom kojega se srušio i zvonik crkve Sv. Marka. Uz gladi, bolesti i stalnu opasnost od Turaka Zagreb su uzdrmale velike trešnje i 1506., 1511., 1530., 1586. i 1590. Ovaj niz jakih potresa usporediv je samo s onim koji je pogodio grad između 1880. i 1909.

Običan puk je naučio živjeti s potresima. U njegovom svijetu legendi, bajki i praznovjerja uzrok potresima je bilo drevno mitsko stvorenje poznato gotovo svim civilizacijama – zmaj, u zagrebačkoj varijanti „pozoj”.

Zmaj je biće vezano za vodu i podzemlje. Tako su stari Zagrepčani vjerovali kako pozoj živi ispod samog Gradeca (Griča). Pozoj je boravio na dnu bunara koji je postojao na Trgu Sv. Marka u Zagrebu. Građani su, kako bi spriječili njegovo kretanje, na njega nabacali hrpu kamenja.

Kako ispod Medvednice spava zmaj, koji kad se probudi izaziva potrese, jako dobro znaju stanovnici Kašine, mjesta u blizini Zagreba gdje su potresi dio svakodnevice. Po lokalnoj predaji glava golemog zmaja nalazi se ispod samog sela dok se ostatak njegova tijela pruža sve do Zeline. To otprilike odgovara Kašinskom rasjedu, zagrebačkoj verziji rasjeda San Andreas, mjesta sudara geoloških ploča koje izaziva stalne potrese. Kašinski je zmaj čak postao dio lokalnog identiteta.

Tako potres u Zagrebu nikoga ne bi smio iznenaditi. Potresi su dio prošlosti, sadašnjosti i budućnosti grada. To je nešto s čime se Zagrepčani moraju pomiriti i naučiti živjeti.